Promijeni pozadinu
Povećaj tekst
Odaberi kontrast
Pretraži stranicu
  Sadržaj po poglavljima     Testovi za korisnike Kontakt informacije

Članak 26 - osposobljavanje i rehabilitacija  

Članak 26.

OSPOSOBLJAVANJE I REHABILITACIJA

1. Države stranke će poduzeti djelotvorne i prikladne mjere, uključujući pritom i vršnjačku pomoć, kako bi omogućile osobama s invaliditetom stjecanje i održavanje najveće moguće neovisnosti, i potpunu tjelesnu, mentalnu, društvenu i profesionalnu sposobnost, te punu uključenost i sudjelovanje u svim područjima života. U tu svrhu, države stranke će organizirati, ojačati i proširiti sveobuhvatne usluge i programe osposobljavanja i rehabilitacije, posebice na području zdravstva, zapošljavanja, obrazovanja i socijalnih usluga, na način da:
(a) usluge i programi osposobljavanja i rehabilitacije započnu u najranijoj mogućoj fazi i budu temeljeni na multidisciplinarnoj procjeni individualnih potreba i jačih strana osobe;
(b) usluge i programi osposobljavanja i rehabilitacije podupru sudjelovanje i uključivanje u zajednicu i sve aspekte društva, da budu dobrovoljni te da budu dostupni osobama s invaliditetom na najbližoj mogućoj lokaciji njihovom prebivalištu, uključujući ruralna područja.
2. Države stranke će promicati razvoj temeljne i trajne obuke stručnjaka i drugog osoblja koje radi u službama osposobljavanja i rehabilitacije.
3. Države stranke će promicati dostupnost, poznavanje i upotrebu pomoćnih naprava i tehnologija oblikovanih za osobe s invaliditetom, a koje su vezane uz osposobljavanje i rehabilitaciju.

Profesionalna rehabilitacija za osobe s invaliditetom predstavlja područje od iznimne važnosti kako za one osobe koje nisu zasnivale radni odnos, tako i za one koje su bile zaposlene, ali je zbog bolesti ili ozljede nastupila profesionalna nesposobnost za rad. Prema navedenom, profesionalna rehabilitacija predstavlja preduvjet za zapošljavanje na otvorenom tržištu rada, u zaštićenim uvjetima ili za neki drugi model samo/zapošljavanja.
Međutim, području profesionalne rehabilitacije ne posvećuje se ona pažnja koju zaslužuje, a to je za nezaposlene mogućnost povećanja izgleda za zapošljavanje, a za one koji su zbog ozljede ili bolesti onesposobljeni za posao koji su obavljali –  pripremiti ih za povratak u svijet rada. Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju načelno jamči osobama s invaliditetom pravo na profesionalnu rehabilitaciju, ali u ostvarivanju ovog prava osobe s invaliditetom imaju poteškoće o čemu govori više primjera na koji su ukazale osobe koje su se obratile Uredu. Na jedan slučaj ukazala je jedna udruga  iz Zagreba:

Primjer:
Stranka je nakon utvrđene profesionalne nesposobnosti za rad dobila poslovno uvjetovani otkaz, te se prijavila nadležnoj područnoj službi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (dalje HZZ) zahtjevom za ostvarivanjem prava na profesionalnu rehabilitaciju. Po zahtjevu joj nije dostavljeno nikakvo rješenje, već samo mišljenje Odsjeka za profesionalno usmjeravanja i obrazovanje s popisom kontraindikacija za rad, te preporukom da svoj status regulira putem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, zatražila je pravnu pomoć udruge koja je o ovom slučaju upozorila Ured.

Spornim u ovom slučaju nalazimo činjenicu da HZZ nije postupio prema čl.7. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji koji regulira način ostvarivanja prava na profesionalnu rehabilitaciju, tko pokreće postupak i rješava po žalbi protiv prvostupanjskog rješenja.
Ured je uputio preporuku Središnjoj službi HZZ-a da područnim službama uputi nedvosmislene i jasne upute o postupanju u slučajevima rješavanja o pravu na profesionalnu rehabilitaciju, uz poziv da Ured izvijeste o svim poteškoćama vezanim uz priznavanje i provođenje postupka rehabilitacije sukladno Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji.
Središnja služba HZZ-a u svojem očitovanju obrazlaže svoje postupanje primjenom čl. 26. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (NN, br. 80/08, 121/10) čiji sadržaj detaljnije razrađuje mjere i aktivnosti koje obuhvaćaju postupak profesionalne rehabilitacije. Navedenim člankom, u stavku 2. navedeno je da u svrhu pripreme za zapošljavanje nezaposlenih osoba s invaliditetom Zavod može osobu uputiti na sljedeće postupke profesionalne rehabilitacije:

Postojanje postupka profesionalne rehabilitacije u dva propisa i dva različita sustava, zamagljuje činjenicu da u stvari sustavna i kvalitetna profesionalna rehabilitacija ne postoji.
Područje profesionalne rehabilitacije ostalo je neuređeno i nedorečeno, a razloge za to nalazimo u sljedećem:
- do sada nisu doneseni provedbeni akti koji bi definirali postupke i načine provođenja profesionalne rehabilitacije, te načine utvrđivanje preostalih radnih sposobnosti pa se ona  za osobe s invaliditetom ili osobe smanjenih radnih sposobnosti svodila na profesionalno informiranje, savjetovanje i utvrđivanje kontraindikacija od strane Odsjeka za profesionalno usmjeravanje o čemu se donose mišljenja:
- nije uspostavljen sustav vještačenja
- nisu osnovane ustanove za profesionalnu rehabilitaciju, u kojima bi se kroz simulirane radne uvjete i na određeno vrijeme kontinuirano provodila kvalitetna multidisciplinarna procjena preostalih sposobnosti.
Kvalitetno profesionalno osposobljavanje i rehabilitacija obuhvaća niz aktivnosti, koje uključuju analizu tržišta rada, mogućnosti zapošljavanja, razvoj programa za unapređenje radno-socijalne uključenosti u zajednicu, profesionalno učenje, poticanje motivacije za korištenje potrebnih tehnologija, planiranje i primjena odabrane tehnologije, savjetodavni prijedlozi o primjeni različitih tehnologija i tehnika u učenju i radu, tehničku pomoć, podršku, praćenje i procjenu rezultata, kako to predviđa Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji. Nadalje, profesionalna rehabilitacija je proces utvrđivanja preostalih radnih i općih sposobnosti, profesionalno informiranje, te radno osposobljavanje, dokvalifikacija, prekvalifikacija i programi za održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti u razdoblju do zapošljavanja.
S obzirom da se radi o tome da je sustav profesionalne rehabilitacije složen sustav, za njegovu uspostavu prvenstveno je potrebna odluka o modelu, a onda i sama provedba i osiguravanje potrebnog institucionalnog i financijskog okvira.
Konvencija o pravima osoba s invaliditetom nalaže poduzimanje djelotvornih mjera za uspostavu programa rehabilitacije – programi trebaju biti multidisciplinarni, te ih treba započeti u najranijoj mogućoj fazi. Nužno je promicati programe strukovne i profesionalne rehabilitacije radi zapošljavanja, zadržavanja posla, te povratka na posao.
Člankom 33. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, definirani su poslovi koje Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom obavlja, a držimo da je jedna od značajnijih - provođenje politike razvitka i unapređivanja profesionalne rehabilitacije i zapošljavanja osoba s invaliditetom. Područje profesionalne rehabilitacije ne možemo smatrati u praksi dobro uređenim, osim samo normativno. Stoga smatramo da je zadatak Fonda intenzivnije djelovati u smjeru stvaranja pretpostavki za puno provođenje aktivnosti navedenih u čl.6. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji, a naročito:
-       utvrđivanje preostalih radnih i općih sposobnosti,
-       razvoj motivacije i osposobljavanje osobe s invaliditetom u korištenju odabrane tehnologije,
-       procjenu mogućnosti izvođenja, razvoja i usavršavanja pro­­grama profesionalnog osposobljavanja,
-       radno osposobljavanje, dokvalifikaciju, prekvalifikaciju i programe za održavanje i usavršavanje radnih i radno-socijalnih vještina i sposobnosti u razdoblju do zapošljavanja.

Provođenje mjera profesionalne rehabilitacije treba poduprijeti sudjelovanje i uključenje u zajednicu, prije svega uključivanjem u svijet rada i učenja. Stoga su obaveze naložene Konvencijom i trajna obuka stručnjaka u službama osposobljavanja i rehabilitacije, te promicanje dostupnosti tehnologija oblikovanih za osobe s invaliditetom koje su vezane uz osposobljavanje i rehabilitaciju. Da ovim segmentom ne možemo biti zadovoljni potvrđuju primjeri više osoba koje su se obratile Uredu.

Primjer:
Osobno nam se obratila stranka rođ.1977.g., osoba koja je pred sam kraj studija na Tehnološko-tekstilnom fakultetu operirana zbog tumora na mozgu. Tijekom rehabilitacije doživjela je još i moždani udar i više drugih komplikacija, ali se nakon rehabilitacije relativno oporavila. Sada kao posljedicu ima ljevostranu hemiparezu, teškoće vida i 80% utvrđenog tjelesnog oštećenja. Unatoč svemu, nastavila je studij, položila nekoliko preostalih ispita, diplomirala i sada je tekstilno-tehnološki inženjer s visokom stručnom spremom. Obzirom na značajne promjene u njezinom zdravstvenom stanju i funkcioniranju, jasno joj je da u svojoj profesiji više nema u punu radnu sposobnosti. Obzirom da je mlada, te ima veliku motivaciju za rad i zapošljavanje sukladno svojim preostalim sposobnostima, obratila se Hrvatskom zavodu za zapošljavanje u Zagrebu da je upute što sada - za što je u stvari sposobna, može li raditi kao profesor u školi, koje prilagodbe bi joj trebale da bi to radila,  na koje oglase za posao se može javiti…? Obratila se Uredu POSI obzirom da u HZZ-u navodno nije dobila nikakvu informaciju o mogućnostima koje joj stoje na raspolaganju, niti je upućena da podnese bilo kakav zahtjev.

KOJE POSTUPKE UKLJUČUJE I TKO IMA PRAVO NA PROFESIONALNU REHABILITACIJU

Profesionalna rehabilitacija uključuje postupke:
a) prekvalifikacije – osposobljavanja za bitno drugačije poslove od onih koje je osiguranik obavljao
b)  dokvalifikacije – dopunsko osposobljavanje za obavljanje poslova prema preostaloj radnoj sposobnosti
c) prilagođavanja za rad – postupno adaptiranje i postizanje normalnog radnog učinka, uz normalan napor.

Pravo na profesionalnu rehabilitaciju, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN broj 130/10 –pročišćeni tekst, 61/11, 114/11 i 76/12), ima:

Sukladno članku 47. i 48. Zakona o mirovinskom osiguranju Invalid rada koji je stekao pravo na profesionalnu rehabilitaciju zbog ozljede izvan rada ili bolesti, ima pravo na naknadu plaće :

Naknada mu pripada najduže 12 mjeseci i to od dana završetka profesionalne rehabilitacije, pod uvjetom da se u roku od 30 dana od dana završetka profesionalne rehabilitacije prijavio nadležnoj službi zapošljavanja i da se u skladu s propisima o zapošljavanju redovito prijavljuje toj službi.
Invalid rada koji je stekao pravo na profesionalnu rehabilitaciju zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti ima pravo na naknadu plaće u visini invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad za 40 godina mirovinskog staža, od dana nastanka invalidnosti do dana početka profesionalne rehabilitacije, za vrijeme profesionalne rehabilitacije i od dana završetka profesionalne rehabilitacije do zaposlenja na odgovarajućem radnom mjestu.

Naknada mu pripada najduže 24 mjeseca od dana završetka profesionalne rehabilitacije pod uvjetom da se u roku od 30 dana od dana završetka profesionalne rehabilitacije prijavio nadležnoj službi zapošljavanja i da se u skladu s propisima o zapošljavanju redovito prijavljuje toj službi.
Zbog svega navedenog, osobe s invaliditetom rijetko izabiru opciju profesionalne rehabilitacije, već odlaze u invalidsku mirovinu bilo zbog profesionalne ili opće nesposobnosti za rad.

Profesionalna rehabilitacija osoba s invaliditetom provodi se kroz sustav mirovinskog osiguranja za invalide rada, a kroz sustav socijalne skrbi za ostale osobe s invaliditetom.

Rascjepkanost pravnih normi koje reguliraju pravo radnika na profesionalnu rehabilitaciju, kao i nedovoljna upućenost poslodavaca dovodi do toga da najčešće u praksi poslodavci ne primaju nazad takve radnike, te radnik dobije poslovno uvjetovani otkaz u obrazloženju da poslodavac nema radnog mjesta na koji bi radnika mogao rasporediti s obzirom na poslove koje radnik nakon prekvalifikacije, odnosno dokvalifikacije može obavljati.

Činjenica jest da poslodavci ili nemaju radno mjesto na koje bi mogli zaposliti osobu s invaliditetom nakon njene prekvalifikacije ili dokvalifikacije ili ih ne žele zaposliti, te su te osobe osuđene na duže čekanje posla na Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.

SUSTAV MIROVINSKOG OSIGURANJA

Područje mirovinskog osiguranja je jedno od pet područja u kojima su se osobe s invaliditetom najčešće javljale Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom. Slučajevi u kojima su se obraćali Uredu se odnose na upite o ostvarivanju prava iz područja mirovinskog osiguranja kao što su: naknada za tjelesno oštećenje, pravo na mirovinu po ozljedi na radu, pravo na mirovinu po osnovi profesionalne bolesti, pritužbama na rad djelatnika područnih službi mirovinskog osiguranja kao što su davanje manjkavih i nedostatnih informacija, neujednačenost u tumačenju zakonskih odredbi, neprimjereno ponašanje,  često nedovoljna obrazloženost pojedinih rješenja, duljina postupka, pogrešan izračun mirovine (mirovinski faktor) i dr. 

Ističemo  da su brojni prigovori na način informiranja o pravima iz mirovinskog osiguranja, odnosno na uskraćivanje cjelovite informacije i upućivanja na sve potrebne uvjete za ostvarivanje nekog prava iz mirovinskog osiguranja pa se sustav mirovinskog osiguranja doživljava nesklonim potrebama osoba s invaliditetom.

Značenje tjelesnog oštećenja i invaliditeta
Sustav mirovinskog osiguranja razlikuje tjelesno oštećenje i invaliditet jer su to dva različita pojma. Invaliditet ne mora uvijek značiti i postojanje tjelesnog oštećenja a isto tako ni svako tjelesno oštećenje ne mora značiti invaliditet u smislu nesposobnosti za rad. Opći pojam »invaliditet« ne mora uvijek značiti i nesposobnost odnosno gubitak ili smanjenje sposobnosti za rad. 
Tjelesno oštećenje, (po članku 56. Zakona o mirovinskom osiguranju) je gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtjeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje invaliditet. Osim toga tjelesno oštećenje može, ali ne mora utjecati na nečiju radnu sposobnost.

Invaliditet se, s druge strane, utvrđuje u odnosu na nečije tjelesne i psihičke sposobnosti, obrazovanje i rad.  Invalid rada je osiguranik koji je na osnovi invalidnosti ostvario pravo na invalidsku mirovinu ili pravo na profesionalnu rehabilitaciju.

Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (NN broj 130/10 –pročišćeni tekst, 61/11, 114/11 i 76/12):

INVALIDSKA MIROVINA
Da bi netko ostvario invalidsku mirovinu mora mu biti utvrđen određeni stupanj invalidnosti.
S obzirom da invalidnost može nastati zbog bolesti, ozljede izvan rada, ozljede na radu ili profesionalne bolesti, postupak za njezino utvrđivanje pokreće se na prijedlog izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite ako se radi o zaposlenoj osobi ili na zahtjev same stranke ukoliko je nezaposlena. Invalidnost utvrđuje nadležna ustrojstvena jedinica Zavoda za mirovinsko osiguranje na osnovi nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka.
Prema Zakonu o mirovinskom osiguranju pojam invalidnosti je vezan uz rad i imamo dva stupnja invalidnosti: profesionalna nesposobnost za rad i opća nesposobnost za rad.

Profesionalna nesposobnost za rad postoji kad je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravom osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti. Kada je kod osiguranika utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, utvrđuje se preostala radna sposobnost kako bi se osiguranika, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost, osposobilo za rad s punim radnim vremenom na drugom poslu.

Opća nesposobnost za rad postoji kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, a koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajna nesposobnost za rad.
Osim invalidnosti, da bi netko mogao ostvariti pravo na invalidsku mirovinu, mora imati najmanje jednu trećinu radnog vijeka pokrivenog mirovinskim stažem.
Ako je invalidnost nastala zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, pravo na invalidsku mirovinu osiguranik stječe bez obzira na dužinu mirovinskog staža i određuje se na temelju 40 godina mirovinskog staža.

NAKNADA ZBOG TJELESNOG OŠTEĆENJA

Uredu se obraćaju mnoge osobe koje dobiju rješenje HZMO-a o postotku tjelesnog oštećenja, ali im se ne dodjeljuje naknada za to isto tjelesno oštećenje jer nije nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

Tjelesno oštećenje je gubitak, bitnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtjeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje invalidnost.

Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojeg je tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastalo kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti. Zakon o mirovinskom osiguranju člankom 37. nabraja što se sve smatra ozljedom na radu, dok Zakon o listi profesionalnih bolesti (NN br. 162/98 i 107/07) određuje listu profesionalnih bolesti i poslova na kojima se bolesti javljaju i uvjeti pod kojima se smatraju profesionalnim bolestima.

Vrsta tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja koja su nastala kao posljedica ozljede i na temelju kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđeni su Zakonom o listi tjelesnih oštećenja (NN br. 162/98). Visina naknada zbog tjelesnog oštećenja ovisi o stupnju tjelesnog oštećenja. Odlukom o osnovici za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja i o usklađivanju novčanih naknada zbog tjelesnog oštećenja od 1. siječnja 2012. (NN br. 36/12) osnovica za određivanje naknade zbog tjelesnog oštećenja, nastalog zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, od 1. siječnja 2012. iznosi 1.172,12 kn.).

MIROVINSKI STAŽ S POVEĆANIM TRAJANJEM

Prema Zakonu o stažu osiguranja s povećanim trajanjem (NN br. 71/99, 46/07, 41/08) staž osiguranja s povećanim trajanjem računa se osiguranicima tj. zaposlenim – invalidnim osobama: slijepim osobama, osobama oboljelim od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljelima od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, gluhim osobama i osobama kod kojih postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne mogu samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica.
Svojstvo osiguranika – invalidnih osoba gore nabrojenih, ako im zdravstveno stanje uzrokuje trajne posljedice za život i rad, utvrđuje se rješenjem Zavoda na temelju nalaza i mišljenja ovlaštenih vještaka prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju na zahtjev invalidne osobe. Ovim osiguranicima svakih 12 mjeseci staža osiguranja računa se kao 15 mjeseci, uz osnovni uvjet da ga provedu u zaposlenju s punim radnim vremenom prema propisima o radu, te im se snižava dobna granica za stjecanje prava na starosnu mirovinu i to po jednu godinu za svakih pet godina provedenih u osiguranju koje se računa 12 mjeseci kao 15 mjeseci.
Također prema članku 26. Zakona o mirovinskom osiguranju u staž osiguranja računa se i razdoblje koje je osoba, odnosno osiguranik proveo:
1) na bolovanju nakon prestanka zaposlenja ili drugog rada na osnovi kojega je bio osiguran, a za to je razdoblje primao naknadu plaće,
2) na profesionalnoj rehabilitaciji na koju je bio upućen kao invalid rada ili kao vojni invalid, kao slijepa osoba, osoba oboljela od distrofije i srodnih mišićnih i neuromišićnih bolesti, oboljeli od paraplegije, cerebralne i dječje paralize, multiple skleroze, gluha osoba, reumatoidnog artritisa ili kao civilni invalid rata i osoba kod koje postoje funkcionalni poremećaji zbog kojih se ne može samostalno kretati bez uporabe invalidskih kolica, bez obzira je li prije toga bio osiguran,
3) koristeći se s naknadom plaće u svezi s pravom na profesionalnu rehabilitaciju.

Bez rješenja o utvrđenom svojstvu invalidne osobe ne priznaje se pravo na staž s povećanim trajanjem, a ujedno ni pravo na smanjivanje dobne granice za odlazak u starosnu mirovinu.
To vrijedi za sve osobe s invaliditetom, pa i one kojima se staž u povećanom trajanju priznavao po ranijim propisima (svima sa 70% i više tjelesnog oštećenja). Izmjenama i dopunama zakona to pravo je prestalo te sve osobe s invaliditetom trebaju zahtjevom upućenim područnoj službi HZMO-a zatražiti utvrđivanje svojstva osiguranika osobe s invaliditetom radi ostvarivanja prava na staž s povećanim trajanjem. Dodatni doprinos za mirovinsko osiguranje po osnovi povećanog staža plaća RH iz državnog proračuna, a ne poslodavac.

Možemo zaključiti da mnoge osobe s invaliditetom nisu upoznate s ovim činjenicama te svojim pravom na staž s povećanim trajanjem. Također javljaju nam se određene kategorije osoba s invaliditetom kojima staž u povećanom trajanju nije priznat za vrijeme profesionalne rehabilitacije koju nisu proveli u posebnim školama i ustanovama za profesionalnu rehabilitaciju, odnosno nisu bili upućeni na profesionalnu rehabilitaciju od strane Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, područne službe prema mjestu prebivališta ili Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje.
Nedovoljno poznavanje prava iz mirovinskog osiguranja od strane same stranke u nekim slučajevima dovodi do toga da osoba ne ostvari pravo na invalidsku mirovinu. Međutim, ponegdje u Područnim službama strankama se ne pruži dovoljno informacija ili im se uopće ne pruže informacije o uvjetima koji su potrebni da bi Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje mogao priznati pojedino pravo stranci jer službenici smatraju da to nije njihov posa.

Primjeri:
Broj 1: Stranka nam je proslijedila svoju dokumentaciju te nas zamolila da je uputimo na njezina prava.
Uvidom u činjenično stanje razvidno je da kod imenovane ne postoje zakonski uvjeti za stjecanje prava na invalidsku mirovinu. Područna služba ispravno je postupila povodom njezinog zahtjeva, donijela rješenje koje je zakonito i temeljeno na čl. 52. Zakona o mirovinskom osiguranju.
Naime, ona ispunjava jedan od uvjeta za ostvarivanje invalidske mirovine (invalidnost), ali nema dovoljno godina radnog staža (staža osiguranja). Stranku smo uputili da navedeno provjeri kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje zbog toga što se razdoblje radnog vijeka skraćuje za razdoblje koje je bila prijavljena kao nezaposlena osoba pri nadležnoj službi za zapošljavanje).
Također, ukoliko nema dovoljno sredstava za uzdržavanje kod Područne službe Centra za socijalnu skrb može ostvariti određena prava iz socijalne skrbi, prema Zakonu o socijalnoj skrbi.

Broj 2: Stranka se pritužuje na mali postotak invaliditeta koji mu je utvrđen od vještaka pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje.
Imenovanom je pojašnjeno da prema članku 34. Zakona o mirovinskom osiguranju invalidnost postoji kada je kod osiguranika, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost trajno smanjena za više od polovice prema tjelesno i psihički zdravome osiguraniku iste ili slične naobrazbe i sposobnosti (profesionalna nesposobnost za rad). Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad osiguranika obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.
Invalidnost postoji i kada kod osiguranika zbog promjena u zdravstvenom stanju, koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak sposobnosti za rad (opća nesposobnost za rad).
Iz podneska stranke može se zaključiti da je stranka bila na vještačenju pri Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje te je vještak ocijenio da njegovo tjelesno oštećenje, sukladno Zakonu o listi tjelesnih oštećenja (NN br. 162/98),članku 2., točke VIa Liste tjelesnih oštećenja, iznosi 30%. Pretpostavljamo da se stranka osposobila za određeno zanimanje i da mu za obavljanje posla za koji se kvalificirao njegov hendikep ne predstavlja veću prepreku, jer za zakonodavca on nije osoba s invalidnošću, već samo osoba s tjelesnim oštećenjem.
Nezadovoljstvo stranke odnosilo se na niski postotak tjelesnog oštećenja pa je njegov zahtjev bio u očekivanju da Ured svojom intervencijom utječe na uvećanje postotka. Međutim, stranka je upozorena da Ured u cilju poštivanja zakonitosti ne može i ne smije utjecati na stručne procjene prvostupanjskih i drugostupanjskih tijela HZMO-a koja svoje procjene temelje na spomenutom Zakonu o listi tjelesnih oštećenja.