Promijeni pozadinu
Povećaj tekst
Odaberi kontrast
Pretraži stranicu
  Sadržaj po poglavljima     Testovi za korisnike Kontakt informacije

Članak 27 - rad i zapošljavanje  

Članak 27.

RAD I ZAPOŠLJAVANJE

1. Države stranke priznaju pravo na rad osobama s invaliditetom, na ravnopravnoj osnovi s drugima; ovo uključuje pravo na mogućnost zarađivanja za život od rada, slobodno odabranog ili prihvaćenog na tržištu rada i u radnom okruženju koje je otvoreno, uključujuće i dostupno osobama s invaliditetom. Države stranke će osigurati i promicati ostvarenje prava na rad, uključujući pritom i one koji steknu invaliditet tijekom zaposlenja, poduzimanjem odgovarajućih koraka, uključujući i zakonodavstvo, s ciljem, među ostalim:
(a) zabrane diskriminacije na temelju invaliditeta u odnosu na sva pitanja vezana uz sve oblike zapošljavanja, uključujući uvjete pronalaženja kandidata, primanja na posao i zapošljavanja, trajanja zaposlenja, karijernog napredovanja u službi i sigurnih uvjeta rada koji ne štete zdravlju,
(b) zaštite osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugima glede pravednih i povoljnih uvjeta rada, uključujući jednake mogućnosti i jednaku plaću za rad iste vrijednosti, sigurne i zdrave uvjete rada, uz zaštitu od uznemiravanja i pravnu zaštitu u slučaju pritužbi,
(c) osiguravanja ostvarivanja radničkih i sindikalnih prava osobama s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugima,
(d) omogućavanja djelotvornog pristupa osoba s invaliditetom općim tehničkim programima, kao i programima profesionalne orijentacije, službama zapošljavanja i profesionalnom i trajnom obrazovanju,
(e) promicanja mogućnosti zapošljavanja i karijernog napredovanja osoba s invaliditetom na tržištu rada, kao i pružanja pomoći u pronalaženju, dobivanju, zadržavanju posla i povratku na posao,
(f) promicanja mogućnosti samozapošljavanja, poduzetništva, razvoja zadrugarstva i pokretanja vlastitog posla,
(g) zapošljavanja osoba s invaliditetom u javnom sektoru,
(h) promicanja zapošljavanja osoba s invaliditetom u privatnom sektoru kroz odgovarajuće politike i mjere, koje mogu uključivati afirmativne akcijske programe, poticaje i druge mjere,
(i) osiguranja prihvatljive prilagodbe okruženja na radnom mjestu za osobe s invaliditetom,
(j) promicanja stjecanja radnog iskustva osoba s invaliditetom na otvorenom tržištu rada,
(k) promicanja programa strukovne i profesionalne rehabilitacije, zadržavanja posla i programa povratka na posao za osobe s invaliditetom.
2. Države stranke će osigurati da osobe s invaliditetom ne budu držane u ropskom ili podčinjenom odnosu i da budu, pod uvjetima ravnopravnim s drugima, zaštićene od prisilnog rada.

Pravo na rad i zapošljavanje jedno je od temeljnih ljudskih prava i onemogućavanje ostvarivanja toga prava predstavlja njegovo kršenje i diskriminaciju. Najčešći upiti, inicijative i pritužbe osoba s invaliditetom koje su se obraćale Uredu pravobraniteljice za osobe s invaliditetom su zbog savjetovanja u ostvarivanju prava iz radnog odnosa, kao što su prednost pri zapošljavanju, preporuke, kršenje prava, tumačenje važećih propisa, te informacije o pravima iz  područja zapošljavanja i rada. 

Od zakonskih akata kojima se treba osigurati provođenje Konvencije i omogućiti uključivanje osoba s invaliditetom u život na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima ističe se Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN br. 143/02 i 33/05). Tim Zakonom je zakonodavac pokazao razumijevanje značenja koje ostvarivanje prava na rad ima za osobe s invaliditetom i u svrhu pružanja potrebne društvene potpore ravnopravnijem uključivanju osoba s invaliditetom na tržište rada propisao obvezu zapošljavanja i davanja prednosti pri zapošljavanju osobama s invaliditetom u tijelima državne uprave, tijelima sudbene vlasti, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, javnim službama, izvan proračunskim fondovima, te pravnim osobama u vlasništvu ili u pre­te­žitom vlasništvu Republike Hrvatske i pravnim osobama u vlasniš­tvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te je njegovo sustavno provođenje od izuzetne važnosti. Zakonom je između ostalog predviđeno pružanje potpore zapošljavanju osoba s invaliditetom u vidu davanja poticaja poslodavcima, participacije u troškovima prilagodbe radnog mjesta te osiguravanja radnog asistenta i terapeuta.

OSNOVNI PROBLEMI S KOJIMA SE SUSREĆU OSOBE S INVALIDITETOM PRILIKOM ZAPOŠLJAVANJA:

1. Otežana ostvarivost prednosti pri zapošljavanju koju jamči čl. 10 st. 3 Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN br. 143/02 i 33/05). Ta otežanost proizlazi iz nepostojanja obveze da pravne osobe na koje se obaveza odnosi objavljuju natječaje za slobodna radna mjesta, odnosno nemaju obvezu objaviti potrebe za djelatnicima niti obvezu objaviti  jesu li nekoga zaposlili. Osobe s invaliditetom teško dolaze do saznanja o potrebama za zaposlenicima kod pravnih osoba u vlasništvu RH ili lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Česte su pritužbe stranaka da čak i ukoliko postoji natječaj, a oni kao osobe s invaliditetom ispune sve tražene uvjete iz natječaja, dokažu svoju stručnu kompetentnost na pisanoj provjeri znanja, usprkos svemu tome ne ostvare svoju prednost prema Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN br. 143/02 i 33/05) jer se na intervjuu koji uslijedi nakon testiranja prema njihovim riječima 'ne svide' poslodavcu.
2. Nedovoljna informiranost poslodavaca: Česte su pritužbe osoba s invaliditetom da poslodavci nisu adekvatno informirani kako o sposobnostima i mogućnostima osoba s invaliditetom, tako ni o poticajima Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Među osobama s invaliditetom koje su motivirane za rad i zapošljavanje prevladava mišljenje da odobreni poticaji nisu dostatni za odlučivanje poslodavaca na zapošljavanje osobe s invaliditetom
3. Nema dovoljnog broja zaštitnih radionica (ustanova i trgovačkih društava) u kojima bi se zapošljavale one osobe s invaliditetom koje se zbog svog stupnja invaliditeta ne mogu zaposliti pod uvjetima otvorenog tržišta rada. Malo je interesa i volje jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave da se kroz sufinanciranje takvih radionica tim osobama pruži šansa da mogu živjeti od svoga rada.
4. Otežavajuća okolnost su obrazovni programi za zanimanja koja su zastarjela, odnosno koja onemogućavaju konkurentnost osobama s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi sa drugim osobama.
5. Osobe s invaliditetom navode da nemaju prakse, i da je ne mogu steći ukoliko im se ne pruži mogućnost rada. Iako Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi programe još uvijek je vidljivo kako treba poticati programe u kojima bi osobe s invaliditetom ostvarile mogućnost probnog rada i obavljanje prakse kod poslodavaca na način da takav rad bude plaćen iz određenih projekata financiranih od strane EU. Na taj način bi poslodavci stekli uvid u njihov sposobnosti.

Primjeri stranaka koje su se obraćale Uredu.

Primjeri:
Uredu se putem elektronske pošte obratila stranka - osoba s invaliditetom sa molbom za davanje savjeta u svezi zapošljavanja.
„Ja sam _______. Diplomirao sam ____________ u___________ i sada sam u traženju zaposlenja. 80% sam invalid, jer sam _________godine imao dva prijeloma kralježnice.
Izvrsno sam se oporavio i od potpune nepokretnosti danas hodam bez ikakvih pomagala.
Molim vas za savjet, kako da napišem svoj životopis, da li da navedem svoju invalidnost, onako uzgred, ili da je naglasim, da li da se na nju pozivam kao pogodnost za poslodavca.
Spreman sam i mogu raditi puno radno vrijeme .Ipak svjestan sam da je moja invalidnost trajna...“

Nakon zaprimljene zamolbe, Ured je uz ostalo uputio stranci preporuku da se javlja na natječaje koji svakodnevno izlaze u službenim glasilima te oglasima putem interneta na mrežnim stranicama tijela državne uprave (ministarstva, središnji državni uredi, uredi državne uprave po županijama), tijela sudbene vlasti, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (županije, gradovi, općine), javne službe (HZMO, HZZO, HZZ), izvan proračunski fondovi, te pravne osobe u vlasništvu ili u pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Upravo navedena tijela dužna su dati prednost pri zapošljavanju osobi s invaliditetom ukoliko ista zadovoljava sve tražene uvjete propisane oglasom ili natječajem. Sukladno članku 10. Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom (NN 143/02 i 33/05)imenovana tijeladužna su na primjerenom radnom mjestu prema vlastitom odabiru, u primjerenim radnim uvjetima imati zaposleno: „...– do 31. prosinca 2011. najmanje jednu zaposlenu osobu s invaliditetom na svakih 35 zaposlenih, ...“

Isto tako prema Zakonuo državnim službenicima (NN br. 92/05, 142/06, 27/08) kandidat koji ima prednost kod prijema u državnu službu dužan je u prijavi na natječaj pozvati se na to pravo i tada ima prednost u odnosu na ostale kandidate samo pod jednakim uvjetima.
Ured je stranci preporučio da poslodavcu pojasni i informira ga o  određenim poticajima i olakšicama u slučaju zapošljavanja osobe s invaliditetom prema:

Primjer 2.
Drugi primjer tiče se osobe s invaliditetom koja se žali na poslodavca koji ju je premjestio na radno mjesto na kojem ona zbog svojih zdravstvenih problema (odnosno zbog nastupanja poslovne nesposobnosti za rad) ne može raditi, te joj na taj način daje otkaz i zakida u njenim pravima koja ima po Zakonu o radu i Kolektivnom ugovoru pri poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu.
Poslodavac ističe da nije u mogućnosti osigurati imenovanoj povoljniju normu (sukladno čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnike poduzeća kao ni prilagoditi poslove njezinim sposobnostima, izmijeniti raspored radnoga vremena, odnosno poduzeti druge mjere kako bi istoj osigurali odgovarajuće poslove (sukladno čl. 84. Zakona o radu (NN br. 137/04).
Imenovanoj pripada pravo na godišnji odmor i pravo na regres za godišnji odmor za 2009. godinu (godišnji odmor, kao i regres u punom broju dana), imenovanoj pripada i pravo na otpremninu sa obračunom sukladno članku 30. Kolektivnog ugovora za djelatnike poduzeća što sve poslodavac umanjuje, odnosno ne želi dati imenovanoj…..

Ured je uputio stranku u sva prava koja joj pripadaju po Zakonom o radu (ZOR) i Kolektivnom ugovoru, međutim imenovana ima pravo po njenom Kolektivnom ugovoru (čl. 29) na otkazni rok od 6 mjeseci. Kako se za radnika primjenjuje ono što je povoljnije za njega, ona može odraditi 4 mjeseca otkaznog roka kako propisuje ZOR ili dogovoriti s poslodavcem da otkazni rok bude kraći, ali onda gubi pravo na puni godišnji odmor jer prestaje raditi prije 01. srpnja, a i na regres za godišnji odmor. Stranka zbog svoje bolesti ne može više raditi na starom radnom mjestu, a poslodavac joj ne nudi novo radno mjesto za osobu s invaliditetom, te ne može odraditi 4 mjeseca otkaznog roka koji joj po zakonu pripadaju. Stranka je informirana o svim svojim pravima koja za nju proizlaze iz radnog odnosa.

Ured se prepiskama dva puta obraćao poslodavcu tražeći da isti postupi sukladno odredbama Zakona o radu (NN br. 137/04) te poduzme sve što je u njegovoj moći, da vrati stranku na dosadašnje radno mjesto što smatramo da ne bi ugrozilo njezin dosadašnji uspješni rad, a ne bi ni došlo do daljnjeg pogoršanja njezinog zdravstvenog stanja.
S obzirom da je poslodavac u svom prvom očitovanju izvijestio Ured da to nije u mogućnosti osigurati, Ured se ponovno obratio poslodavcu tražeći da se očituje o mogućnosti osiguravanja povoljnije norme za stranku (sukladno čl. 36. Kolektivnog ugovora za djelatnike poduzeća) u smislu prilagođavanja poslova njezinim sposobnostima, izmijene rasporeda radnoga vremena, odnosno poduzimanja drugih mjera kako bi se stranci osiguralo obavljanje odgovarajućih poslova sukladno čl. 84. Zakona o radu (NN br. 137/04). Ured je ujedno upozorio poslodavca da je dužan postupiti po odredbama ZOR-a, te otkazati ugovor u radu isključivo na temelju čl. 85., čl. 113. i čl. 118. ZOR-a. Imenovanoj pripada i pravo na godišnji odmor i pravo na regres za godišnji odmor za 2009. godinu (godišnji odmor, kao i regres u punom broju dana ukoliko radni odnos nije zaključen do 1. srpnja), isto tako pripada joj i pravo na otpremninu s obračunom sukladno članku 30. Kolektivnog ugovora za djelatnike navedene tvrtke.

Moramo naglasiti da poslodavac nije postupio po zakonu, zaobišao je uputu ovog Ureda te stranci nije želio isplatiti cjelokupni iznos otpremnine već joj je ponudio 20.000,00 kn. Poslodavac je također od stranke zatražio da potpiše izjavu kojom se  odriče prava na bilo kakva daljnja potraživanja prema njemu kao poslodavcu. Ured je stranku uputio da prijavi poslodavca državnom inspektoratu, također da se u zaštiti svojih prava obrati i sindikatu, te ukoliko poslodavac ne ispuni svoje zakonske obveze na mogućnost ispunjenja svojih prava iz radnog odnosa u sudskom postupku (mora poslodavcu u roku 15 dana od dana saznanja za povredu prava, podnijeti zahtjev za ostvarenje tog prava (pisani). Ukoliko poslodavac zahtjevu radnika u navedenom roku ne udovolji, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom).
Predmet je riješen na način da je stranka u međuvremenu otišla u invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad.

Primjer 3.
Treći primjer govori o građevinskom radniku, poslovođi koji se dolaskom u Ured osobno potužio na svog poslodavca koji mu nakon završetka bolovanja na kojem je bio uslijed moždanog udara koji se desio na poslu, te dobivanja rješenja o profesionalnoj nesposobnosti za rad daje poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, bez mogućnosti ostvarivanja prava na božićnicu, otpremninu, valjanog otkaznog roka i drugih prava.
Ured je upozorio poslodavca stranke da za razliku od rješenja o općoj nesposobnosti za rad gdje radnik odlazi u mirovinu, kod profesionalne nesposobnosti za rad poslodavac je dužan prema odredbama članka 84. i 85. Zakona o radu (NN br. 137/04) uzimajući u obzir nalaz i mišljenje ovlaštene osobe, odnosno tijela, ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova za koje je radnik sposoban. Radi osiguranja takvih poslova poslodavac je dužan prilagoditi poslove sposobnostima radnika, izmijeniti raspored radnoga vremena, odnosno poduzeti sve što je u njegovoj moći da radniku osigura odgovarajuće poslove. Poslodavac stranke obaviješten je od strane ureda i na mogućnosti ostvarivanja poticaja te smo u privitku dopisa i dostavili iste. Ured je stranku uputio usmeno u njezina prava koja je također stranci uručio i pisanim putem.
Međutim, poslodavac je ipak uručio otkaz ugovora o radu stranci, uskraćujući ga za njegova prava iz radnog odnosa te je Ured upozorio poslodavca da je dužan imenovanom omogućiti ostvarivanje svih onih prava koja ga pripadaju po važećem Zakonu o radu (NN br. 149/09 od 15.12.2009.) te Kolektivnom ugovoru za graditeljstvo (NN br. 12/08 i 20/08) koji je obvezujući za sve poslodavce i radnike u djelatnosti graditeljstva u Republici Hrvatskoj, a u slučaju nepridržavanja zakona i kolektivnog ugovora, Ured će sukladno zakonskim ovlastima obavijestiti nadzorno inspekcijsko tijelo.
U svom odgovoru građevinsko poduzeće nas je obavijestilo da će imenovanom omogućiti ostvarivanje svih njegovih prava koja za njega proizlaze iz radnog odnosa.
Usprkos tome, od stranke smo dobili obavijest da poduzeće nije učinilo obećano već da su njegova prava zakinuta, te je stranka upućena na ostvarivanje svojih prava u zakonom propisanim rokovima putem suda.
Ovdje ističemo da većina poslodavaca svjesno krši prava radnika, ujedno osoba s invaliditetom računajući na činjenicu da se radnicima za te iznose neće isplatiti pokretati sudske parnice s obzirom na visinu troškova odvjetničkih usluga i duljinu sudskih parnica.

MLADI S INVALIDITETOM O ZAPOŠLJAVANJU I RADU

Na raspravi koja je održana u Zadru u studenom 2009. godine mladi s invaliditetom su iznosili svoje stavove i iskustva u području zapošljavanja i rada.
Govoreći o svojim osjećajima vezanim uz nezaposlenost, sudionici rasprave naveli su sljedeće:„loš utjecaj na psiho- fizičko zdravlje; manje vrijedan; pasivnost; stres; financijska ovisnost; diskriminiranost; nejednakost; niska razina/ gubitak samopoštovanja, nedostatak i nemogućnost stjecanja radnog iskustva, stjecanje radnog iskustva kroz volontiranje koje je  iako neformalno sve prepoznatljivije.“
U drugoj temi koja se odnosila na očekivane teškoće u slučaju zapošljavanja sudionici su iznijeli sljedeće ideje i strahove: „predrasude, trema, kako ću se snaći, što ću reći na intervjuu, kako će me primiti, jesam li spremna?, Hoću li to znati?, Da li će me prihvatiti, moj invaliditet/ uvjete rada, hoće li prihvatiti moje mogućnosti?, Da li sam kompetentna za posao?, Hoću li imati radnog asistenta? Da li ću izgubiti stečena prava?“.

Kao četvrta tema obrađeno je kako zadržati radno mjesto, te su sudionici naveli pomagala, potporne tehnologije i opremu koja im omogućava rad na ravnopravnoj osnovi s osobama koje nemaju takva oštećenja: „osiguran prijevoz, radni asistent, prilagođen sanitarni čvor u istoj zgradi, lift, prilaz, parkirno mjesto u blizini, autobusna stanica, zdrava okolina na radnom mjestu, kratkoročno je skuplje, ali dugoročno isplativije prilagoditi radno mjesto te osigurati što veću samostalnost pojedinca.“

ZAPOŠLJAVANJE OSOBA S INVALIDITETOM U VRIJEME KRIZE

U vrijeme gospodarske krize kad se gube radna mjesta i smanjuje opseg poslovanja čini se kao da nije pravi trenutak govoriti o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Međutim, baš sada treba poslodavce usmjeriti na činjenicu da osobe koje su zbog svog invaliditeta onemogućene u jednoj vrsti aktivnosti, mogu uz određenu podršku i natprosječno dobro obavljati druge aktivnosti.
Dokazano je kako zbog svoje situacije osobe s invaliditetom ulažu više truda i energije u rješavanje zadataka i suprotno očekivanju koriste i manje bolovanja od svojih tzv. zdravih kolega, te je za očekivati da im se u svijetu poslovanja gdje je najvažnija dobit ukaže povjerenje. 

Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje omogućava poticaje, kako bi humano postalo poslovno, isplativo i održivo, te oslonjen na snagu Zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, predstavlja solidan temelj za oživljavanje stvarne potrebe da svakome tko sa preostalim sposobnostima  može sudjelovati u procesu rada omogući da te sposobnosti koristi do krajnosti vlastitih mogućnosti.
Iako je Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom stupio na snagu još u prosincu 2002. godine, isti nije ostvario željene učinke vezane uz ostvarivanje prava na profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.  Prilikom njegove primjene javile su se mnoge nedoumice i razna tumačenja. Osnovna pitanja koja proizlaze iz ovog Zakona su pitanje koje se sve osobe u smislu ovog Zakona smatraju osobama s invaliditetom, također i pitanje tko je obveznik plaćanja posebnog doprinosa, po kojoj stopi i na koji je to način povezano s doprinosom za zapošljavanje.

Premda je donošenjem Zakona na određeni način ukazano na smjer kojim Republika Hrvatska kreće, Zakon predstavlja pozitivan pomak na putu sazrijevanja jednog društva. Nesporno je da  je nastao kao kruna  dugogodišnjih napora  u promjeni cjelokupnog odnosa prema osobama s invaliditetom. Smatramo ga onim zaokretom koji je otvorio mogućnosti da i osobe s invaliditetom participiraju ne samo na području rada i zapošljavanja nego i u izgradnji humane i stabilne društvene zajednice.
Svjesni smo da su još uvijek prisutne poteškoće vezane uz provedbu zakona, nerazumijevanje pa i diskriminacija kojima su često izložene  osobe s invaliditetom u radnim sredinama, o čemu Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom svjedoči gotovo svakodnevno. Osobama s invaliditetom je potrebno pružiti priliku kako bi iskazale svoja znanja, vještine i sposobnosti te svoju vrijednost. Omogućiti osobi da radi, da se razvija i uzdržava svojim radom je najviše što možemo učiniti na očuvanju njenog dostojanstva. Važno je podsjetiti da s podizanjem kvalitete života onih najslabijih i najranjivijih skupina podižemo i kvalitetu vlastitog života.

PREPORUKA ZA POTICANJE ZAPOŠLJAVANJA I RAZVOJ RAZLIČITIH MODELA ZAPOŠLJAVANJA OSOBA S INVALIDITETOM

Ured je uputio preporuku za poticanje zapošljavanja i razvoj različitih modela zapošljavanja osoba s invaliditetomjedinicama regionalne samouprave kako bi  ih potaknuo da prepoznaju važnost zapošljavanja kao ključ razvoja, ali i da slijede trendove europskih zemalja na putu priključivanja Europskoj uniji, upoznavanjem sa međunarodnim i nacionalnim dokumentima koji sadrže temeljne smjernice  gospodarsko-socijalnog razvoja, ali i sudjelovanjem osoba s invaliditetom u kreiranju i ostvarivanju ovog razvoja na ravnopravnoj osnovi s drugima - na svim razinama i u svim područjima djelovanja.

Unatoč Konvenciji o pravima osoba s invaliditetom, te mnogim drugim međunarodnim  i nacionalnim dokumentima, akcijskim planovima i inicijativama, ali i Zakonu o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom, zapošljavanje osoba s invaliditetom nema onaj očekivani i prijeko potrebni uzlazni smjer premda ohrabruju podaci Središnje službe HZZ-a o porastu zapošljavanja osoba s invaliditetom u prethodnoj godini. Prepreke većem rastu zaposlenosti osoba s invaliditetom u našoj zemlji sve manje se očituju u stavovima poslodavaca. Sve je veći problem upravo u  rigidnosti obrazovnog sustava koji još uvijek ne slijedi potrebe tržišta rada i potreba OSI te izostanku pravne regulative u značajnom području profesionalne rehabilitacije i uvođenja različitih modaliteta zapošljavanja, fleksibilnih oblika rada i poticanja  samozapošljavanja. Ne smijemo pristati na  često iskazivana opravdanja da je  gospodarska situacija u zemlji kriva za tako veliki broj nezaposlenih te da osobe s invaliditetom čine relativno mali udio ukupno nezaposlenih.

Ovakva stajališta prema kojima osobe s invaliditetom dijele sudbinu svih nezaposlenih predstavlja lažnu ravnopravnost i nosi opasnost održavanja postojećeg stanja i negiranja važnosti sudjelovanja  osoba s invaliditetom u stvaranju  dobara i usluga. Kako bi osobe s invaliditetom stvarno  bile izjednačene s ostalim građanima na području zapošljavanja i rada, potrebna im je snažna potpora zajednice u otvaranju onih radnih mjesta koja odgovaraju mogućnostima i sposobnostima osoba s invaliditetom. Ova se potpora mora ogledati ne samo u projektima s ograničenim vremenskim trajanjem i  nesigurne  održivosti, već treba biti  dobro strukturirana i zasnovana na multidisciplinarnom pristupu s jasnim ciljevima koji počivaju na temeljitoj procjeni kako sposobnosti tako i ograničenja uvjetovanih invaliditetom. Brojne molbe Uredu za zapošljavanje mladih, sve više obrazovanih i vrlo motiviranih osoba s invaliditetom dokaz su, da same osobe s invaliditetom postaju svjesnije potrebe da vlastitim radom mogu ostvariti osobnu  i profesionalnu afirmaciju, razvijati vlastitu neovisnost, te ravnopravno participirati u životu zajednice.

Konvencija nameće obvezu društvu da na zakonodavnoj razini osigura uvjete za zapošljavanje osoba s invaliditetom na način prilagođen njihovim mogućnostima. Gotovo svaka osoba, unatoč svom invaliditetu posjeduje sposobnosti  za određenu vrstu, odnosno određeni oblik rada ako stvorimo one specifične uvjete u kojima  njihov doprinos predstavlja doseg njihovih najboljih sposobnosti. Invaliditet se ne smije smatrati sinonimom  za radnu nesposobnost. Rad osoba s invaliditetom nije samo njihov interes, već i interes države budući da ovaj rad umanjuje socijalne naknade. Rijetko postoji invaliditet uslijed kojega neka osoba ne može biti uključena u neki oblik rada. Trebamo biti svjesni da obrazovanje osoba s invaliditetom  i njihovo zapošljavanje predstavlja temeljno ljudsko pravo, a ne neki  ustupak. Obrazovni sustav treba onu fleksibilnost koja će pratiti  gospodarske potrebe i razvojne planove, a na planu rada i zapošljavanja neminovno je urediti sustav procjene sposobnosti i ciljane profesionalne rehabilitacije uz razvijanje različitih modela zapošljavanja od otvorenog tržišta do zaštićenih uvjeta; od punog radnog vremena do fleksibilnog radnog vremena i prilagodljivih načina izvođenja radnih zadataka i aktivnosti. Ovakve promjene su moguće ako su zakonom i jasnim političkim odlukama zajamčene.  

KODEKS DOBRE PRAKSE O PRAVIMA I KVALITETI ŽIVLJENJA OSOBA OBOLJELIH OD MULTIPLE SKLEROZE

Zapošljavanje i zadržavanje radnog mjesta

Multipla skleroza najčešće se pojavljuje u naponu života kad oboljele osobe imaju niz ekonomskih i društvenih odgovornosti. Istraživanja i analize provedene u čitavoj Europi ukazuju na pozitivne psihofizičke učinke zadržavanja radnog mjesta, jer doprinose usporavanju tijeka bolesti. Međutim, mnogi su prisiljeni napustiti radno mjesto zbog nedostatka podrške. 

Okvirna Direktiva o jednakom tretmanu na području zapošljavanja i odabira zvanja1 ključna je osnova za uklanjanje ove diskriminacije. Načelo ''odgovarajućeg radnog mjesta'' u Direktivi potrebno je tumačiti tako da uključuje: fleksibilan rad, razdoblja odmora, potrebne radne prilagodbe i sigurnosnu mrežu socijalne zaštite koji učinkovito odgovaraju na simptome MS-a, omogućavaju kvalitetno profesionalno djelovanje i štite dostojanstvo oboljelog. 

Međutim, potrebni su dodatni napori kako bi se osiguralo da Direktiva postigne sve učinke neophodne oboljelima od MS-a. Kodeks potiče stvaranje programa za informiranje i podizanje svijesti poslodavaca, poslovnih suradnika i osoba kojima je dijagnosticiran MS, o Direktivi, njenom opsegu i potencijalima koji iz nje proizlaze te kao sredstvo zaštite i ostvarivanja osobnog zadovoljstva.

Osim adekvatnog pravnog okvira, Kodeks zahtijeva i kvalitetnu profesionalnu rehabilitaciju prepoznajući njenu ključnu ulogu u prepoznavanju odgovarajuće pomoćne opreme, prilagodbe radnog mjesta i zadataka te podrške od poslovnih kolega, a po potrebi i drugih. Važno je prepoznati eventualne prepreke na radnom mjestu i prevladati ih koristeći pritom kreativna rješenja omogućena otvorenom komunikacijom s poslodavcem.


1 Direktiva 2000/78/EZ – Okvirna Direktiva o jednakom tretmanu na području zapošljavanja i odabira zvanja.