Promijeni pozadinu
Povećaj tekst
Odaberi kontrast
Pretraži stranicu
  Sadržaj po poglavljima     Testovi za korisnike Kontakt informacije

Članak 30 - sudjelovanje u kulturnom životu, rekreaciji, razonodi i športu  

Članak 30.

SUDJELOVANJE U KULTURNOM ŽIVOTU, REKREACIJI, RAZONODI I ŠPORTU

1. Države stranke priznaju osobama s invaliditetom pravo na sudjelovanje u kulturnom životu na ravnopravnoj osnovi s drugima, te će poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi osigurale da osobe s invaliditetom:
(a) uživaju pristup kulturnim materijalima u svim dostupnim oblicima,
(b) uživaju pristup televizijskim programima, filmovima, kazalištu i drugim kulturnim aktivnostima, u svim dostupnim oblicima,
(c) uživaju pristup mjestima kulturnih događanja ili usluga, kao što su kazališta, muzeji, kino dvorane, knjižnice i turističke usluge, te, koliko je to moguće, spomenicima i mjestima od nacionalnoga kulturnog značenja.
2. Države stranke će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi omogućile osobama s invaliditetom razvoj i korištenje svojega kreativnog, umjetničkog i intelektualnog potencijala, ne samo za vlastitu dobrobit, nego također i za obogaćivanje društva.
3. Države stranke će poduzeti sve odgovarajuće korake kako bi osigurale da zakoni koji štite intelektualna vlasnička prava ne sadrže nerazumne ili diskriminirajuće prepreke pristupu osoba s invaliditetom kulturnim materijalima, poštujući pritom odredbe međunarodnog prava.
4. Osobe s invaliditetom će imati pravo, na ravnopravnoj osnovi s drugima, na priznavanje i potporu svojem specifičnom kulturnom i jezičnom identitetu, uključujući znakovni jezik i kulturu gluhih.
5. S ciljem omogućavanja sudjelovanja osoba s invaliditetom na ravnopravnoj osnovi s drugima u rekreativnim i športskim aktivnostima, te razonodi, države stranke će poduzeti odgovarajuće mjere u svrhu:
(a) poticanja i promicanja sudjelovanja, u najvećoj mogućoj mjeri, osoba s invaliditetom u redovitim športskim aktivnostima na svim razinama,
(b) osiguranja mogućnosti organiziranja, razvoja i sudjelovanja u športskim i rekreacijskim aktivnostima namijenjenim osobama s invaliditetom i u tu svrhu će se poticati osiguravanje odgovarajućeg vodstva, obuke i sredstava, na ravnopravnoj osnovi s drugima,
(c) osiguranja pristupa osoba s invaliditetom športskim, rekreacijskim i turističkim centrima,
(d) osiguranja djeci s teškoćama u razvoju jednakog pristupa sudjelovanju u igri, rekreaciji, slobodnim i športskim aktivnostima, uključujući i one aktivnosti koje su dio obrazovnog sustava,
(e) osiguranja pristupa osobama s invaliditetom uslugama koje pružaju organizatori rekreacijskih, turističkih, slobodnih i športskih aktivnosti.

Što su rekle osobe oboljele od multiple skleroze

Kulturne aktivnosti grada ili manjeg mjesta su teže dostupne osobama s invaliditetom zbog nepristupačnosti i cijene kulturnih događanja.

Veća vezanost za krevet i slaba pokretljivost onemogućavaju osobama s invaliditetom upražnjavanje sportskih i rekreativnih aktivnosti u većoj mjeri.

PODRUČJE ŠPORTA

Prema Zakonu o športu (2006) pod pojmom sport podrazumijevaju se različite, natjecateljski usmjerene, motoričke aktivnosti varijabilnog i dinamičkog karaktera koje djeci, mladeži i odraslima omogućavaju zadovoljavanje potrebe za kretanjem i igrom, razvoj sposobnosti, osobina i sportskih znanja, sportsko izražavanje i stvaralaštvo te očuvanje i unaprjeđivanje zdravlja i postizanje sportskih rezultata na svim razinama natjecanja.
Magglingenska deklaracija (2003) sport definira kao potrebu i pravo svakog čovjeka i idealno sredstvo za učenje nužnih životnih vještina.
Sportska aktivnost omogućava svakoj individui zadovoljavanje osnovnih ljudskih potreba: za kretanjem, sigurnošću, redom i poretkom, za pripadanjem i samoaktualizacijom; sport i sportska aktivnost znatno utječu na psihosomatski razvoj i stanje djece, mladih, odraslih osoba, osoba s invaliditetom i djecu s teškoćama u razvoju.  Bavljenje sportom osigurava podizanje kvalitete življenja – temelj je mentalnog i tjelesnog zdravlja i boljitka tijekom čitava života. Tako u našem društvu, zbog individualnih razlika u biološkim, psihološkim i edukacijskim potrebama te zbog različitih razina talentiranosti, postoje različiti oblici sportskih aktivnosti s različitim ciljevima.
S obzirom na kvalitetnu  razinu, sport može biti vrhunski, odnosno selektivni ili može biti sport za sve, odnosno masovni. S obzirom na statusno određenje i organizacijske aspekte, na području sporta egzistira nekoliko sportskih sustava; prvi takve vrste je profesionalni sport, zatim amaterski, školski, rekreacijski sport i sport osoba s invaliditetom.
Sport osoba s  invaliditetom u velikom broju zemalja ima dobar sustav pripreme skupina sportaša s različitim vrstama i stupnjevima invaliditeta koji sudjeluju na različitim dobro organiziranim natjecanjima, što može značajno pridonijeti njihovom kvalitetnom uključivanju u životnu i radnu sredinu, jer sport pruža velike mogućnosti na planu tjelesne i mentalne rehabilitacije. Vrhunski sport osoba  s invaliditetom jednako kao i vrhunski sport za zdrave osobe mora biti usmjeren na postizanje vrhunskih sportskih rezultata a za uspjeh u tom slučaju je zaslužan: opsežan znanstveni rad usmjeren na optimiranje rezultata sportaša, sustavno uljučivanje i poticanje djece s teškoćama u razvoju i mladeži  s invaliditetom da se bave sportom, izuzetna kvalificiranost i stručnost trenera za socijalnu promociju i prestiž.

Radi što boljeg razumijevanja procesa uključivanja osoba s invaliditetom u kineziološke aktivnosti potrebno je spomenuti četiri osnovne kategorije osoba  s invaliditetom: osobe  s tjelesnim invaliditetom, osobe  s mentalnom retardacijom, slijepe i gluhe osobe.
Sve osobe s navedenim invaliditetom imaju mogućnost uključivanja u rekreativne i natjecateljske aktivnosti. U pravilu, osobe  kod kojih je invaliditet nastupio tijekom života, a koje su prije nastanka invaliditeta bile uključene u sustav treninga, nastavljaju sudjelovati u aktivnostima natjecateljskog karaktera. Sportaši koji su se uključili u sustav vrhunskog sporta, sudjeluju u gradskim, državnim, europskim i svjetskim natjecanjima. Specifičnosti navedenih natjecanja je da se ona odvijaju za svaku kategoriju sportaša s invaliditetom i pojedinog sporta, posebno. Osobe s tjelesnim invaliditetom, slijepe osobe i djeca s teškoćama u razvoju, sudjeluju na Paraolimpijskim igrama, osobe s mentalnom retardacijom uključene su u natjecanje pod nazivom ''Specijalna Olimpijada'', a gluhe osobe uključene su u poseban sustav natjecanja pod nazivom „Svjetske igre“. Sva tri navedena natjecanja su po važnosti, na istoj razini kao i Olimpijske igre. Osobe s mentalnom retardacijom zbog specifičnosti oštećenja nisu u mogućnosti sudjelovati na natjecanjima i disciplinama namijenjenima  sportašima s tjelesnim invaliditetom i slijepim osobama. Kod gluhih i nagluhih osoba očuvan je u pravilu motorički status, ali se u izboru sportskih disciplina i natjecanja mora voditi računa o  komunikacijskim preprekama. Sve osobe  s invaliditetom mogu se uključiti u tri razine kineziološke aktivnosti: rehabilitacijski sport; rekrativne aktivnosti i vrhunski sport.

Rehabilitacijski sport je dio obvezatne sekundarne rehabilitacije u koju se uključene sve osobe  s invaliditetom. Kroz ovaj oblik kinezioloških aktivnosti stječu se saznanja o nastalom invaliditetu, preostalim sposobnostima te mogućnostima daljeg uključivanja u određene aktivnosti. Nakon završene faze sekundarne rehabilitacije, osoba s  invaliditetom može se uključiti u rekreacijski ili vrhunski sport.

Model organiziranja sporta osoba s  invaliditetom       
Sadašnji ustroj rekreativnih aktivnosti i natjecateljskog sporta u RH nije sukladan organiziranosti navedenih aktivnosti na međunarodnoj razini, zato je potrebno uvažavati međunarodni model sporta osoba s invaliditetom, a pri tome je potrebno voditi računa o specifičnostima pojedine države. Sportaši s istom kategorijom invaliditeta su članovi sportskih klubova i društava koji ulaze u sustav gradskog sportskog saveza: gradski savez osoba s  tjelesnim invaliditetom; gradski savez slijepih osoba; gradski savez gluhih i nagluhih osoba i gradski savez osoba s mentalnom retardacijom. Da bi se sport osoba s  invaliditetom mogao ostvariti na gradskoj razini a zatim i na državnoj i međunarodnoj potrebno je ispuniti određene preduvjete: posebna edukacija kadrova odnosno trenera –pedagoga; praćenje  i primjena novih tehnologija, prilagodba sportske opreme itd. Edukacija se odnosi na školovanje kadrova koji bi bili osposobljeni za rad u području sporta osoba s invaliditetom.

Osim petogodišnjeg školovanja na Kineziološkom fakultetu, kroz koje studenti stječu više znanja o znanja o značajkama pojedinog invaliditeta, a manje o samom sportu, čini se adekvatnijim  trogodišnje školovanje kroz koje se stječe zvanje trenera određenog sporta. Kad se radi o osobama s invaliditetom treneri moraju, osim  poznavanja principa i zakonitosti pojedinog sporta, poznavati i specifičnosti pojedinog invaliditeta, njegovim ograničenjima, ali i mogućnostima te načinima kako iskoristiti puni sportski potencijal osoba s invaliditetom. Primjerice kod osoba koje se služe invalidskim kolicima u treningu se osobita pozornost mora posvetiti proizvodnji i pravilnoj uporabi športskih invalidskih kolica i proteza te drugih pomagala, koja u natjecateljskom sportu dobivaju značenje sportske opreme, a ne ortopedskih pomagala. Dijagnostičke metode koje se primjenjuju na vrhunskim sportašima s invaliditetom u potpunosti su iste kao i kod sportaša bez invaliditeta. Jedina razlika je u opremi koja se  koristi pri testiranju sportaša s invaliditetom npr. umjesto pokretnog tepiha koristi se ''roller'' ako je sportaš u invalidskim kolicima. Funkcionalna klasifikacija je metoda kojom se procjenjuju funkcionalne sposobnosti lokomotornog sustava koje su ostale sačuvane nakon nastanka invaliditeta. Sportaš s invaliditetom ne može nastupati niti na jednom međunarodnom natjecanju dok nije prošao postupak funkcionalne klasifikacije. Pod pojmom kategorizacije vrhunskih sportaša s invaliditetom podrazumijeva se izrada pravilnika temeljem kojeg bi se dodjeljivala financijska potpora vrhunskim sportašima.

Hrvatski paraolimpijski odbor je u suradnji sa svojim članicama, proveo niz razvojnih programa i sportskih kampova za djecu s poteškoćama u razvoju i mlade s invaliditetom.

 SPORT

 PARAOLIMPIJADA  SYDNEY 2000 

 PARAOLIMPIJADA ATHENA 2004  

 PARAOLIMPIJADA   PEKING 2008  

  1.  

  ATLETIKA

  7

  6

  13

  1.  

  KONJIČKO JAHANJE

  1

  2

  2

  1.  

  PLIVANJE

  2

  3

  4

  1.  

  STOLNI TENIS

  4

  4

  2

  1.  

  STRELJAŠTVO

  1

  2

  3

  1.  

  BICIKLIZAM

  -

  -

  1

  1.  

  UKUPNO

  15

  17

  25

                        Tablica1. Broj hrvatskih sportaša s invaliditetom na Paraolimpijskim igrama od 2000. do 2008.

Iz navedene tabele vidljivo je da je broj sportaša koji se bave s vrhunskim sportom u porastu te isto tako njihovi sportski rezultati su sve uspješniji i prepoznatljiviji (Dubravka Ciliga, Lidija Petrinović (2001). Sport osoba s invaliditetom. U D. Milanović (ur.), Zbornik radova 10. Zagrebačkog sajma sporta i nautike «Stanje i perspektive Zagrebačkog sporta», Zagreb, 2001.(str. 173-177). Zagreb: Fakultet za fizičku kulturu).

Primjer 1.
Od 16. do 24. srpnja 2010. održano je otvoreno svjetsko prvenstvo u streljaštvu za osobe s invaliditetom, na strelištu Vrapčanski potok u Zagrebu. Na prvenstvu je sudjelovalo 247 sportaša iz 43 zemlje iz svih dijelova svijeta. Svjetsko prvenstvo u Zagrebu ujedno je bilo i kvalifikacijsko natjecanje za nastup na Paraolimpijskim igrama 2012. godine u Londonu. Hrvatska u streljaštvu ima iznimno dugu tradiciju, što je jedan od razloga zbog kojeg je Međunarodni paraolimpijski odbor odlučio se upravo Zagrebu dodijeliti domaćinstvo svjetskog prvenstva. Od 247 sportaša iz 43 zemlje 150 osoba bilo je u invalidskim kolicima.

Unatoč zavidnim i brojnim rezultatima s mnogih nacionalnih i međunacionalnih sportskih natjecanja osoba s invaliditetom, ovi rezultati nisu u nas praćeni jednakom medijskom pozornošću kao sportski rezultati drugih natjecatelja  pa se stječe dojam da se o uspjesima naših sportaša s invaliditetom više znade u svijetu nego u domovini.
Cjelokupan sustav odnosa prema osobama s invaliditetom postaje manjkav bez otvaranja prostora za njihovo sudjelovanja u sportu, rekreaciji i kulturi bez kojih nema punoće osobnog razvoja – bilo da su osobe s invaliditetom sukreatori kulturnih i sportskih događanja ili su pasivni sudionici ovih događanja. Sport i kultura postaju za osobe s invaliditetom važna područja osobne i društvene afirmacije, a osobitu korist donose u razvoju osjećaja vrijednosti, stabilnosti, sigurnosti, tolerancije i jednakosti. Potaknuti i osloboditi kreativne potencijale moguće je osiguranjem jednake dostupnosti spomenutim područjima  i osobama s invaliditetom, uz sveopću dostupnost i prilagodbu sportske i kulturne infrastrukture te jačanje svijesti zajednice o jednakim mogućnosti za osobe s invaliditetom i na ovim područjima. Međutim, u našoj stvarnosti  se  za ova područja ne izdvajaju dovoljna sredstva i ne potiče se masovnije bavljenje športom osoba s invaliditetom, premalo je prilagođenih sportskih dvorana i terena, a osobe s invaliditetom-vrhunski sportaši su po skromnosti financijskih sredstava u nepovoljnijem položaju u odnosu na druge.

Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom upoznat je s činjenicom da Hrvatskom paraolimpijskom odboru nedostaju sredstva za rad sa športašima s invaliditetom te smo upravo iz tih razloga za osiguranje sredstava iz državnog proračuna za 2011. preporučili Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa da osigura sredstva potrebna za nesmetani rad Hrvatskog paraolimpijskog odbora.

PODRUČJE KULTURE
Unatoč postojanju sjajnih primjera bogatog i raznolikog kulturnog izričaja mnogih osoba s invaliditetom, nedovoljno se podupire njihovo stvaralaštvo, o njemu se malo govori u javnosti jer nedostaje kontinuitet u afirmiranju ovog područje sudjelovanja i doprinosa osoba s invaliditetom društvenoj zajednici.
Upoznavanje javnosti s mnogim talentima koje posjeduju osobe s invaliditetom je najučinkovitiji način razbijanja predrasuda  o njima. Osim toga, sudjelovanje u  mnoštvu kulturnih događanja daleko je ispod  interesa i potreba osoba s invaliditetom  bilo  zbog  neprilagođenosti prostora u kojima se održavaju različite kulturne manifestacije, predstave, izložbe i sl., a bilo zbog  izostanka potpora koje omogućavaju dolazak (prijevoz, pratnja i sl.). Međutim, držimo važnim  istaknuti neke pozitivne primjere i kretanja.

Dostupnost kulturnih aktivnosti osobama s invaliditetom realizira se financiranjem projekata, udruga i institucija koje afirmiraju kreativne i umjetničke mogućnosti osoba s invaliditetom i koje senzibiliziraju javnost za umjetnički rad osoba s invaliditetom (slikarske i kiparske radionice, usavršavanje gluhoslijepih umjetnika uz posjete izložbama, organizacija izložaba, likovne i kiparske kolonije gluhoslijepih umjetnika, umjetnički festivali koji se bave temom invalidnosti kao važnim socijalnim i političkim problemom).

Primjeri:
U listopadu 2010. u organizaciji Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom grada Zagreba, Povjerenstva za zaštitu od nasilja u obitelji održana je premijera predstave „Nasilje“ u sklopu THE/ARTO projekta pod umjetničkim vodstvom glumca Zijaha Sokolovića. Riječ je o projektu neformalne edukacije djece kroz kazališnu predstavu kojom se nastoji educirati djecu i mlade o problemu nasilje u obitelji, a predstavlja prvi sustavni projekt edukacije djece kroz umjetnost u suradnji s brojnim stručnjacima i umjetnicima. Predstava je planirana da se održi u 10 osnovnih škola na području grada Zagreba.
U proljeće 2010. godine pravobraniteljica je prisustvovala premijeri predstave „Biti drugačiji“ u režiji Maria Kovača koja je održana u suradnji s Udrugom kultura Nova i Hrvatskim savezom udruga tjelesnih invalida. Predstava je prilagođena shvaćanju djece i mladih ljudi, koji tek trebaju prihvatiti i usvojiti činjenicu da postoje osobe s invaliditetom koji su zbog svojih specifičnosti i potreba različiti ali isti. U predstavi se radi odva prijatelja, Andriji i Vedranu, članovima školske rukometne ekipe. Vedran je na posljednjoj utakmici pao i ozlijedio kralježnicu. U sljedeća tri mjeseca mora se kretati uz pomoć invalidskih kolica. U svojoj novonastaloj situaciji susreo se s mnogim preprekama koje ostali ljudi u svom svakodnevnom životu niti ne primjećuju. Nakon Andrijine prijateljske provokacije na račun njegova trenutačnog stanja, počinje razgovor o problemima s kojima se susreću osobe s invaliditetom.