Promijeni pozadinu
Povećaj tekst
Odaberi kontrast
Pretraži stranicu
  Sadržaj po poglavljima     Testovi za korisnike Kontakt informacije

Članak 6 - žene s invaliditetom  

Članak 6.

ŽENE S INVALIDITETOM

1. Države stranke priznaju da su žene i djevojke s invaliditetom izložene višestrukoj diskriminaciji te će u tom smislu poduzeti mjere radi osiguranja punog i ravnopravnog uživanja svih njihovih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2. Države stranke će poduzeti sve odgovarajuće mjere radi osiguranja punog razvoja, napretka i osnaživanja položaja žena kako bi im zajamčile korištenje i uživanje ljudskih prava i temeljnih sloboda navedenih u ovoj Konvenciji.

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom  predstavlja obvezujući međunarodni dokument u kojem se prvi puta izrijekom priznaje kako su žene s invaliditetom izložene višestrukoj diskriminaciji. Ratifikacijom Konvencije države članice obvezuju se posebnu pažnju posvetiti zaštiti prava upravo žena s invaliditetom, kao posebno ranjive skupine unutar osoba s invaliditetom.
Već u preambuli Konvencije utvrđuje se kako su djevojčice i žene s invaliditetom često izloženije riziku od nasilja, ozljeđivanja, zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili izrabljivanja, kako u svojim domovima, tako i izvan njih.
U članku 3. Konvencije kao jedno od općih načela navodi se i načelo jednakosti između muškaraca i žena, dok se u članku 8. utvrđuje obveza država potpisnica u podizanju razine svijesti, borbe protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom na svim područjima života, uključujući one utemeljene na spolu i dobi.
Međutim, poseban naglasak je dan u čl. 6 Konvencija koji govori o ženama s invaliditetom te obvezuje države stranke da poduzmu sve odgovarajuće mjere kako bi žene i djevojke s invaliditetom uživale ravnopravno sva ljudska prava i temeljne slobode, ali i osiguranje punog razvoja i napretka te osnaživanje njihovog položaja. 

Žene s invaliditetom posebno su istaknute i u Akcijskom plana Vijeća Europe za promicanje prava  i potpuno sudjelovanje u društvu osoba s invaliditetom - poboljšanje kvalitete življenja osoba s invaliditetom u Europi od 2006. -2015., koji sadrži 15 smjernica za unaprjeđenje svih temeljnih područja djelovanja od interesa za osobe s invaliditetom na načelima nediskriminacije, jednakih mogućnosti, uključivanja u društvene procese i procese odlučivanja;  jedna od tih smjernica odnosi se posebno na žene i djevojke s invaliditetom.

BROJČANI PODACI O ŽENAMA S INVALIDITETOM U REPUBLICI HRVATSKOJ
U Registru osoba s invaliditetom prema stanju na dan 07. veljače 2012. zabilježeni su parametri za 519 181 osobu s invaliditetom od čega su 206 550 (39,8%) žene s invaliditetom. U ukupnom broju žena s invaliditetom registrirano je 13 120 (6,4%) djevojčica s invaliditetom i većim teškoćama u razvoju koje su u dobi do navršene 18 godine. Najveći broj žena s invaliditetom ima prebivalište u Gradu Zagrebu i Splitsko-dalmatinskoj županiji u kojima živi oko 33% žena s invaliditetom.
Podatak o broju žena s invaliditetom potrebno je sagledati i iz aspekta udjela u ukupnom broju žena u županiji pa je u takvom prikazu Krapinsko-zagorska županija s 14,7% županija s najvećim udjelom žena s invaliditetom u ukupnoj populaciji žena.
Također su obrađeni dostupni parametri o obrazovanju i neki aspekti socijalne anamneze žena s invaliditetom. Žene s invaliditetom su u oko 77% nižeg obrazovnog nivoa (završena osmogodišnja ili četverogodišnja osnovna škola ili nemaju u potpunosti završenu osnovnu školu). Najbolji obrazovni profil žena s invaliditetom prisutan je u Gradu Zagrebu i Primorsko-goranskoj županiji.
U većini slučajeva žene s invaliditetom, oko 72%, žive u obitelji, dok je najveći broj žena s invaliditetom koje žive same zabilježen u Osječko-baranjskoj županiji gdje oko 32% žena s invaliditetom žive same što znatno utječe na njihovo svakodnevno funkcioniranje.
U Hrvatskoj u nezadovoljavajućim uvjetima stanovanja živi u prosjeku 18% žena s invaliditetom pri čemu su najlošiji zabilježeni uvjeti u Ličko-senjskoj županiji dok je najmanji udio nezadovoljavajućih uvjeta življenja u Primorsko-goranskoj županiji. Ovdje treba istaći da se parametar nezadovoljavajućeg stanovanja određuje temeljem procjene socijalnog radnika te temeljem navođenja segmenata socijalne anamneze u kojoj se specificira pristupačnosti vodovodnih, kanalizacijskih te električnih  priključaka u kućanstvu (podaci HZJZ, 2012.).

Iz navedenog izvješća najviše zabrinjava činjenica o niskom stupnju obrazovanja žena s invaliditetom, što utječe na njihovo samopouzdanje, mogućnost zapošljavanja, ekonomsku neovisnost te uključenost u zajednicu na ravnopravnoj osnovi s drugim građanima.

Odbor za zaštitu i unaprjeđivanje prava žena i djevojaka s invaliditetom Vijeća Europe
Republika Hrvatska članica je Europskog koordinacijskog foruma za praćenje Akcijskog plana Vijeća Europe za osobe  s invaliditetom od 2006. do 2015. godine (CAHPAH), čiji se redoviti sastanci održavaju jednom godišnje. Na sastanku održanom u rujnu 2010. godine u Strasbourgu za 2011. godinu najavljeno je osnivanje Odbora za zaštitu i unaprjeđivanje prava žena i djevojaka s invaliditetom (CAHPAH-WGD). U radu odbora sudjelovala je I pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak. Zadatak Odbora bio je sagledavanje situacije na području zaštite i promicanja prava djevojčica i žena s invaliditetom u zemljama članicama Vijeća Europe kroz usmena i/ili pisana očitovanja te izrada analitičkog izvještaja na osnovu tih očitovanja i davanje preporuka zemljama članicama na temelju izvješća.
Radna skupina u kojoj je bila pravobraniteljica provela je upitnik u zemljama članicama Vijeća Europe i na temelju tako dobivenih saznanja uputila odboru sljedeće preporuke:

         - Potrebno je pratiti, osiguravati i poticati ravnopravno sudjelovanje žena s invaliditetom u ostvarivanju njihovog biračkog prava
         - biračicama s različitim vrstama invaliditeta omogućiti ostvarivanje aktivnog biračkog prava i slobodu odlučivanja o načinu i mjestu ostvarivanja ovog prava primjenom potpornih i novih tehnologija
         - educirati članove biračkih odbora za provođenju novih načina glasovanja kao i dodatno educirati osobe/žene s invaliditetom o načinima ostvarivanja prava glasa
         - Omogućiti glasovanje svim ženama s invaliditetom koje su smještene u institucije (zdravstva, socijalne skrbi)
         - Poduzeti mjere za osnaživanje žena s invaliditetom u vođenju organizacija civilnog društva i omogućiti im sustavnu podršku (prijevoz, asistencija, itd.)
         - Potaknuti osnivanje organizacija civilnog društva na regionalnoj i lokalnoj razini u svrhu zastupanja i zagovaranja zajedničkih interesa žena s invaliditetom, a u cilju donošenja strategija i politika
         - Organizirati  radionice, treninge/obrazovne programe, tečajeve u suradnji sa ženama bez invaliditeta radi osnaživanja i prepoznavanja vlastitih sposobnosti i kvaliteta
         - Obavještavati javnost putem medija o aktivnostima žena s invaliditetom u javnom životu kroz pozitivne primjere
         - Uključiti žene s invaliditetom da sudjeluju u medijima u različitim emisijama s različitim temama, a ne isključivo  u temama vezanima uz invaliditet
         - Poduzeti mjere za osnaživanje žena s invaliditetom kako bi samostalno i neovisno donosile odluke i ravnopravno sudjelovale u kreiranju javnih politika
         - Omogućiti veće sudjelovanje žena s invaliditetom u donošenju odluka kod izmjena, dopuna i donošenja propisa (radne skupine, povjerenstva i sl.) koje se tiču njih samih i ostvarivanja njihovih prava na ravnopravno sudjelovanje
         - Poduzimati mjere za poticanje ravnopravnosti spolova unutar grupacije/udruga osoba s invaliditetom
         - Osnažiti žene s invaliditetom kako bi prepoznale svoje vještine i sposobnosti radi uključivanja u aktivnosti na međunarodnoj razini (npr. kod donošenja međunarodnih politika)
         - Poticati političke stranke da uključe žene s invaliditetom u svoje strukture
         - Omogućiti ženama s invaliditetom - s intelektualnim i mentalnim oštećenjima informacije prilagođene njihovim sposobnostima (npr. jednostavan tekst sa slikovnim prikazom)
         - Poduzeti mjere organiziranja podrške  ženama s invaliditetom kroz usluge u zajednici kako bi se omogućio život u zajednici, izvan institucija
         - U javnosti poticati prepoznatljivost sposobnosti, vještina, mogućnosti žena s invaliditetom nasuprot njihovim problemima vezanim za invaliditet
         - Poduzeti mjere radi osiguravanja psihološke pomoći i podrške obiteljima čije su članice žene s invaliditetom te ukazivati na značenje njihove aktivnosti za osobnu i opću dobrobit
         - Osiguravanje financijskih sredstava, prostora, drugih potreba radi omogućavanja organiziranja  i kontinuiranog djelovanja žena s invaliditetom (npr. u radu udruge)
         - Pružanje prilike i poticanje žena s invaliditetom u kulturnim, sportskim aktivnostima od predškolske do starije životne dobi
         - Omogućiti informatičku tehnologiju i internet programe za osposobljavanje i omogućavanje uključivanje u zajednicu
         - Provoditi istraživanja i javno ih objavljivati o uključenosti žena s invaliditetom u javni i politički život.

Tribine o položaju žena s invaliditetom u Republici Hrvatskoj
Pravobraniteljica za osobe s invaliditetom je tijekom 2011. godine, u suradnji s Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova organizirala četiri tribine na temu „Položaj žena s invaliditetom u Republici Hrvatskoj“. Tribine su organizirane u Zadru, Rijeci, Slavonskom Brodu i Čakovcu. Kao sudionici prisustvovale su same žene s invaliditetom (članice udruga osoba s invaliditetom) i predstavnici institucija (Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, centri za socijalnu skrb, policija, zdravstvene ustanove, predstavnici lokalne i regionalne samouprave, itd.), a događaji su bili popraćeni od strane lokalnih medija.
Cilj ovih događanja bio je osnaživanje položaja žena s invaliditetom na svim područjima života, jačanje svijesti i uklanjanje predrasuda prema ženama s invaliditetom te njihovo prihvaćanje kao aktivnih i ravnopravnih članova društva. Glavni govornici na ovim tribinama bile su upravo žene s invaliditetom koje su na ovaj način javno progovorile o svojim potrebama, kao i problemima i zaprekama s kojima se susreću u svakodnevnici, neovisno radi li se o obitelji, radnom mjestu, široj društvenoj zajednici ili instituciji.
Naročito se moglo čuti  o predrasudama s kojima se susreću žene s invaliditetom – o njihovoj sposobnosti da budu dobre domaćice i majke te o njihovoj sposobnosti da se nose sa radnim zadacima na radnom mjestu. Kod ostvarivanja prava s osnove invaliditeta najviše se pritužbi odnosilo na ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu.
Na tribini održanoj u Čakovcu, žene s različitim vrstama invaliditeta upoznale su prisutne s pozitivnim i negativnim iskustvima naročito u područjima zdravstva, obrazovanja i zapošljavanja.
Evo jedne osobne priče: „Ove sam godine dobila od strane udruge u Međimurskoj županiji domaćicu kao pomoć u kući i svim ostalim poslovima koje bi ja obavljala da sam pokretna, ali mi moj invaliditet ne dozvoljava. Ona dolazi pet dana u tjednu po četiri sata dnevno a u slučaju potrebe i više. To je značajno poboljšalo kvalitetu mog života jer sam ranije bila sama u kući i prepuštena sama sebi dok su članovi obitelji bili na poslu.“ (...) „Danas mi moja domaćica digne raspoloženje na najvišu razinu jer dolazi nasmijana, raspoložena, uvijek spremna za razgovor, spremna da mi da savjet i utješi me. Razgovaramo dok ona radi poslove po kući – drugim riječima ona je zamijenila moje ruke i noge. Sve što sam morala dobiti od svoje obitelji, a nisam nikada dobila, barem ne od strane supruga, sada dobivam od nje. Moramo se samo zapitati koliko žena s invaliditetom proživljava to svaki dan, nema razumijevanja od onih najbližih, a o tome ne govore otvoreno i u javnosti. Zato sam mišljenja da su udruge te koje imaju mogućnost da se takvim ženama omogući što kvalitetniji život kao osobama s invaliditetom jer sve smo mi svoj život i zdravlje utrošile za boljitak ovog društva i mišljenja sam da imamo pravo na pomoć sada kada smo bolesne i osobe s invaliditetom. Društvo mora shvatiti naše probleme i potrebe i prihvatiti nas takve kakve jesmo, a posebno članovi obitelji, jer ako nas ne shvaćaju oni koji su s nama 24 sata kako će nas tek prihvatiti netko tko nas sretne na ulici.“
Također žene s invaliditetom su nas obavijestile kako u Međimurskoj županiji niti jedna ginekološka ordinacija nije arhitektonski prilagođena i nema odgovarajući stol za pregled pacijentica.
Jedna žena navodi kako su predrasude u društvu (loša informiranost) da žena s invaliditetom ne može biti dobra domaćica, odnosno majka. Njena invalidnost svakako joj otežava u majčinskim i kućanskim obavezama, no najčešće će posljedice toga osjećati ona sama.
Većinu poslova možemo obaviti same, no na svoj način i često nam je potrebno više vremena nego «zdravima», no to ne znači da ćemo posao napraviti manje kvalitetno.
Prema zakonima i pravilnicima koji su na snazi u RH roditelj djeteta s teškoćama u razvoju ostvaruje pravo na skraćeno radno vrijeme. No, ako je sam roditelj/majka osoba s invaliditetom, isto pravo ne ostvaruje, iako joj treba više vremena nego «zdravoj» osobi kako bi ispunila sve svoje obaveze kao majka, kao radnica, domaćica, a vjerojatno se napornim tempom pri ispunjenju svih dnevnih zadaća kojih nismo pošteđene ako želimo živjeti kao većina “zdravih žena”, narušava i naše zdravstveno stanje. Nameće se pitanje: Tko pomaže roditelju?Konkretno: Nakon rođenja djeteta i povratka iz bolnice, obratila sam se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje i na moje pitanje ima li suprug pravo na bolovanje zbog njege člana obitelji (mene kao supruge) više od dva tjedna kako je propisano, obzirom na moju invalidnost i na porod carskim rezom, dobivam sljedeći odgovor: «Nema pravo. A, vi niste u stanju sama brinuti za svoje dijete?» Suprug je prestao raditi i bio mi na usluzi….
Majčinstvo i obitelj=Najvrjednije i najvažnije uloge u mom životu. Majka sam, supruga i uz to što svakodnevno provodim 8 sati na poslu, obavljam sve kućanske poslove. Svakodnevnica moje obitelji ne razlikuje se od većine obitelji
.“
Na tribini u Zadru, u svojim izlaganjima žene s različitim vrstama invaliditeta upoznale su prisutne s kojim problemima i zaprekama se susreću u svakodnevnom životu, naročito na području zapošljavanja i korištenja prava na zdravstvenu zaštitu. Tako smo doznali o  nemogućnosti pronalaska zaposlenja, nepostojanju primjerene ginekološke i stomatološke zaštite i problemima s odobravanjem prava na bolničku medicinsku rehabilitaciju.
Naročito je sve prisutne dirnula priča mlade visoko obrazovane djevojke koja se čak sedam godina bezuspješno pokušavala zaposliti. Kada joj je jedan poslodavac konačno pružio šansu, susrela se s predrasudama radnih kolega kako radi svog invaliditeta svakodnevni posao neće moći obavljati u skladu sa zahtjevima tog radnog mjesta, te su njezini radni suradnici mislili kako će morati odrađivati i njezin posao. No, ubrzo nakon zasnivanja radnog odnosa uvidjeli su kako je ona, unatoč svom invaliditetu jednako dobra i sposobna radnica te da nitko od suradnika neće biti dodatno opterećen poslom radi njezinog zapošljavanja. Navodi kako sada sa suradnicima ima dobar odnos.
Iz ove priče vidljivo je kako u našem društvu postoje jasno izražene predrasude o sposobnostima osoba s invaliditetom. Smatramo da je najbolji način za uklanjanje predrasuda upravo ovaj – pružiti samoj osobi s invaliditetom mogućnost da pokaže svoje sposobnosti i na taj način djeluje preventivno kako se ne bi predrasude ni događale.
Općenito pitanje seksualnosti u odnosu na osobe s invaliditetom predstavlja tabu-temu, počevši od razine obitelji koja čak niti ne prihvaća da ove osobe imaju potrebe za iskazivanjem seksualnosti. O nekoj višoj razini kao što je toleriranje ovih potreba ili čak odobravanja pa do prihvaćanja koje uključuje stvaranje objektivnih mogućnosti i uvjeta ne može se još govoriti i trebat će proći mnogo vremena tijekom kojega će se trebati poduzimati brojne mjere da se ovi stereotipi promijene.

Na tribini u Rijecipravobraniteljica se u uvodnom dijelu naročito osvrnula na problematiku nasilja nad ženama s invaliditetom koje se teško uopće odlučuju nadležnim institucijama prijaviti nasilje u obitelji, uglavnom zbog srama, ali i zbog straha. Kada se i započne s ovom procedurom, vrlo je teško iznaći rješenje za žrtve nasilja, upravo radi nemoći i ovisnosti žrtve o nasilniku. U našem sustavu žena s invaliditetom ima slabu alternativu nasilju – ekonomski je ovisna, često neuka za poduzimanje određenih pravnih radnji, a naročito je problematično žrtvama nasilja osigurati adekvatan alternativan smještaj.
Na tribini u Slavonskom Brodu od žena s invaliditetom najviše se moglo čuti o problemima zdravstvene zaštite, arhitektonskim barijerama i općenito prihvaćanja žena s invaliditetom u društvu.
Jedna od članica udruge upoznala nas je sa problemima s kojima se susretala prilikom ulaska u vezu s osobom koja je bila bez invaliditeta. Predrasude su bile očite od strane partnerovih roditelja na način da se konstantno vršio pritisak i omalovažavanje radi invaliditeta da neće moći biti dobra supruga, majka, a isto tako da neće moći izvršavati sve bračne dužnosti s obzirom na invaliditet.
U ovom slučaju je vidljivo da suprugova majka ima stavove koji su toliko negativni i zapravo nije svjesna da osobe s invaliditetom baš kao i svi ljudi mogu biti dobri ili loši roditelji. U mnogim slučajevima iskustva omalovažavanja čine osobe s invaliditetom, u ovom slučaju žene, emocionalno jačima, strpljivijima i tolerantnijima što su idealne kvalifikacije za roditeljstvo. I upravo u suprotnosti s takvim tradicionalističkim razmišljanjima, veći broj žena s invaliditetom se suočio s trudnoćom, odgojem djeteta i vršenjem kućanskih poslova i sve uspio zadovoljiti crpeći emocionalnu snagu i organizacijske sposobnosti zahvaljujući izazovima koji ih okružuju.

Zaključak i opće preporuke

Nužno je sustavno promicanje poštivanja prava žena s invaliditetom i ukazivanja na ostvarivanje njihovog ravnopravnog položaja u društvu. Same žene s invaliditetom, djelovanjem kroz organizacije civilnog društva svojim aktivnostima mogu značajno doprinijeti postizanju ovog cilja. Stoga je nužno omogućiti financiranje programa čija je svrha podizati razinu svijesti o postojanju i vrijednom doprinosu žena s invaliditetom u društvenoj zajednici. Pri tome ne treba zaboraviti i na potrebu osnaživanja samih žena da se aktivnije uključe u život zajednice, u svim područjima i na svim razinama te da se nametnu kao njezini ravnopravni članovi.
         - Iako postoje mnogi propisi koji se tiču zaštite prava žena s invaliditetom potrebno je uskladiti ih s Konvencijom i potaknuti bolju provedbu
         - Zadnjih godina je uočeno uključivanje žena s invaliditetom u politički i javni život, taj broj je minimalan i upitno je koliku imaju snagu pri donošenju odluka, posebno u lokalnim sredinama
         - Lokalna sredina treba preko strategija omogućiti veću međuresornu suradnju pri implementaciji propisa
         - Potreban je multidisciplinaran pristup rješavanju i osiguravanju potreba žena s invaliditetom u području socijalne skrbi, obiteljskim odnosima, zapošljavanje, zdravstvenoj zaštiti te  nasilju nad ženama.
         - Osnaživanje žena s invaliditetom kroz radionice, mreže žena unutar udruga i saveza osoba s invaliditetom, korištenje savjetovališta institucija na lokalnoj razini – obiteljski centri, centri za socijalnu skrb
         - Cjeloživotna edukacija na svim razinama i područjima žena s invaliditetom i stručnjaka koji rade u tim područjima o potrebama i specifičnostima pojedinih oštećenja
         - Osigurati psihološku i socijalnu podršku obiteljima čiji su članovi žene s invaliditetom
         - Koristiti resurse kroz projekte Vladinih ureda i ureda na lokalnoj i regionalnoj razini
         - Osnažiti žene da prijave kada su diskriminirane ili izložene nasilju

Ohrabruje porast žena s invaliditetom s visokom obrazovanjem kao i zapažena postignuća žena s invaliditetom na različitim područjima koje su rezultat kako njihov osobnog uloga i njihove  unutarnje snage ali i naklonosti okruženja bez koje ta postignuća unatoč osobnom zalaganju ne bi bila moguća.
Međutim još uvijek ne postoji dovoljna evidencija o stvarnom položaju žena s invaliditetom u RH.

 Što su rekle osobe s multiplom sklerozom

       Vrlo su jake stereotipne muško-ženske uloge, te zlostavljanje osoba s invaliditetom.