Promijeni pozadinu
Povećaj tekst
Odaberi kontrast
Pretraži stranicu
  Sadržaj po poglavljima     Testovi za korisnike Kontakt informacije

Članak 8 - podizanje razine svijesti  

Članak 8.

PODIZANJE RAZINE SVIJESTI

1. Države stranke se obvezuju usvojiti žurne, učinkovite i primjerene mjere u svrhu:
(a) podizanja razine svijesti u svim segmentima društva, uključujući i razinu obitelji, u svezi s osobama s invaliditetom, kao i promicanja poštivanja njihovih prava i dostojanstva,
(b) borbe protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom na svim područjima života, uključujući one utemeljene na spolu i dobi,
(c) promicanja svijesti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom.

2. Mjere za postizanje navedenih ciljeva uključuju:
(a) Pokretanje i provođenje djelotvornih kampanja podizanja svijesti javnosti s ciljem:
(i) senzibiliziranja javnosti za prava osoba s invaliditetom,
(ii) promicanja pozitivne percepcije osoba s invaliditetom i većeg stupnja društvene svijesti o osobama s invaliditetom,
(iii) promicanja priznavanja vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s invaliditetom, te njihova doprinosa na radnom mjestu i tržištu rada,
(b) Njegovanje stava o poštivanju prava osoba s invaliditetom na svim razinama obrazovnog sustava, počevši kod sve djece već u ranoj životnoj dobi,
(c) Poticanje svih sredstava javnog priopćavanja na predstavljanje osoba s invaliditetom na način usklađen sa svrhom ove Konvencije,
(d) Promicanje programa za podizanje razine svijesti o osobama s invaliditetom i njihovim pravima.

Podizanje razine svijesti i promicanje Konvencije o pravima osoba s invaliditetom kao i o socijalnom modelu invaliditeta i pristupu utemeljenom na ljudskim pravima, Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom provodi sudjelovanjem u medijima, preko internetske stranice Ureda, organiziranjem tribina i drugih skupova, sudjelovanjem na skupovima u organizacija udruga osoba s invaliditetom i drugih institucija, posjete udrugama osobama s invaliditetom i ostale aktivnosti, ali i sve dopise koje upućuje nadležnim tijelima i fizičkim i pravnim osobama.  

Konvencija o pravima osoba s invaliditetom istovremeno prepoznaje i daje važnost medijima u promicanju pozitivne percepcije o osobama s invaliditetom u društvu navođenjem posebnog članka obveze u zasebnom članku. Budući da u današnje vrijeme ništa u tolikoj mjeri kao mediji ne pridonosi oblikovanju svijesti društva, jasna je uloga medija u promoviranju tog promijenjenog stajališta.
Međutim, slika osoba s invaliditetom u medijima je odraz slike o osobama s invaliditetom u hrvatskom društvu, ali i nešto što se često zaboravlja: slika koju osobe s invaliditetom imaju o sebi samima. Mediji, naravno, prikazuju situaciju onakvu kakva jest, ali izborom stvari koje će prikazati, odlukom o tome gdje će i kako plasirati taj prikaz itekako imaju moć utjecati na njezinu promjenu, a i samim osobama s invaliditetom poslati poruku da umjesto pasivnih primatelja društvene pomoći imaju pravo pa i obvezu tražiti da budu aktivni doprinositelji društva.
Može se reći da promicanje pozitivne percepcije i većeg stupnja društvene svijesti o osobama s invaliditetom kao i promicanje priznavanja vještina, stvarnih vrijednosti i sposobnosti osoba s invaliditetom, te njihova doprinosa na radnom mjestu i tržištu rada što je jedna od zadaća koju pred medije stavlja Konvencija nisu medijski atraktivne, ne dižu nakladu i ne donose profit, ali su neobične važne i na njih treba stalno podsjećati posebice u sadašnjem društvenom trenutku u kojem je profit postao najvažniji.
Što se tiče tema u kojima se prikazuju, osobe s invaliditetom najzanimljivije su medijima onda kad se preko njih može izazvati sažaljenje i izraziti ogorčenost na neosjetljivost institucija.

Primjeri:
U nastavku donosimo primjere najučestalijih prikaza osoba s invaliditetom u medijima koje smo uočili kroz praćenje medijskih napisa prema ključnim riječima. Neki od naslova i tema su primjerice:

a. Kako država doprinosi kvaliteti življenja osoba s invaliditetom, posebice kroz uključivanje djece s teškoćama u redovne škole i osiguranje elemenata pristupačnosti
Kraljevička uprava dostupna invalidima: puštena u rad podizna platforma
b. Podizanje razine svijesti o potrebama i mogućnostima osoba s invaliditetom i otklanjanje predrasuda: osobe s invaliditetom se obrazuju za zapošljavanje, polažu vozački ispit, bave se slikanjem
Zapošljavanje osoba s invaliditetom, ponos i predrasude opterećuju poslodavce
Svima jednake mogućnosti, grad sufinancira polaganje vozačkih ispita, Invalidi lakše do vozačke
c. Upozoravanje na probleme osoba s invaliditetom
Zgrada gradske uprave bez pristupa za invalide
Javne ustanove imaju tek desetak zaposlenih invalida

Predrasude i neadekvatno obrazovanje vode u isključenost
d. Humanitarne akcije

e. Borba s administracijom
S teško bolesnom Zadrankom administracija još nije kontaktirala

Posebno treba istaknuti primjer manjih, lokalnih medija gdje su teme vezane uz sugrađane s invaliditetom prilično zastupljene. Senzacionalistički pristup osobama s invaliditetom kao i ostalim temama praksa je određenih medija na što će Ured i dalje upozoravati nadležne institucije u situacijama kad takvo prikazivanje narušava ljudsko dostojanstvo osoba s invaliditetom ili iskorištava njihovu tešku situaciju u svrhu podizanja naklade/gledanja. Teško je odrediti jasnu granica između dobronamjernog pomaganja osobama u teškoj životnoj situaciji bolesti i invaliditeta i negativnih posljedica koje takvo izvještavanje može izazvati i stoga obradi takvih tema treba profesionalno pristupati. 

Jedan od primjera djelotvorne kampanje podizanja svijesti javnosti s ciljem senzibiliziranja javnosti za prava osoba s invaliditetom i promicanja pozitivne percepcije o osobama s invaliditetom je Festival jednakih mogućnosti koji organizira Društvo tjelesnih invalida Zagreb. Festival predstavlja osobe s invaliditetom koje zajedno s drugim umjetnicima nastupaju u glazbeno-scenskom, likovnom i filmskom programu te u edukacijsko-rekreacijskim i športskim igrama. Svrha Festivala je javno pokazati stvaralačke mogućnosti izvođača programa i prenijeti poruku da osobe s invaliditetom trebaju uživati ista prava i obveze poput drugih građana. Festival na najbolji način pokazuje da osobe s invaliditetom, ukoliko im se prilagodi način i uklone prepreke, uistinu mogu sve, samo na drugačiji način.      

Kako bi pomogla medijima u provođenju uloge koju im je namijenila Konvencija, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom provodi radionice za predstavnike medija kroz koje im pokušava približiti osobe s invaliditetom i njihove potrebe, a posebice socijalni model invaliditeta. Radionice su pokazale da su novinarima takve informacije i saznanja vrlo važna u svakodnevnom radu i da su im posebice potrebne informacije o tome kako pristupiti osobama s različitim vrstama invaliditeta i kako izvještavati o njima. Budući da ne postoji jedinstveni odgovor na ta pitanja, potrebno je uspostaviti kontinuiran i otvoren dijalog između osoba s invaliditetom i predstavnika medija u kojem će se upoznavati s različitim stajalištima i potrebama.

U sklopu pripreme za radionice, Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom proveo je anketu na temu odnosa osoba s invaliditetom i medija i to među osobama s invaliditetom različitih oštećenja, novinarima i nasumce izabranim pojedincima. Velik broj  ispitanika je važnost medija prepoznao u pomoći osobama s invaliditetom što je jedna osoba s invaliditetom prokomentirala ovim riječima “Mnoga problematika osoba s invaliditetom se riješila kad su je popratili mediji.“  Važnost medijaza formiranje stavova i mišljenja javnosti i samih osoba s invaliditetom u većoj su mjeri prepoznali novinari i osobe bez invaliditeta što može upućivati na činjenicu da osobama s invaliditetom još uvijek nisu zadovoljene neke od osnovnih potreba vezanih uz njihov materijalni status i zdravstvenu zaštitu ili neka druga prava s osnova invaliditeta u čijem su im ostvarivanju mediji saveznici pa su onda manje usmjereni na suptilniju ulogu formiranja mišljenja, odnosno uklanjanja predrasuda. Ovaj odgovor isto tako upućuje na činjenicu da osobe s invaliditetom medijima na neki način nameću ulogu  i od njih traže moćnog saveznika u ostvarivanju svojih prava.

Iz rezultata ankete se također moglo zaključiti da u svijesti konzumenata medija prevladava percepcija priloga o osobama s invaliditetom kao protagonistima humanitarnih akcija i žrtava administracije. Jedan od odgovora na pitanje ima li u medijima dovoljno priloga o osobama s invaliditetom bio je da nije problem u tome ima li dovoljno ili nedovoljno, nego na koji način: podržavamo li pri tome stereotipe ili ih prikazujemo kao ravnopravne pripadnike zajednice; rijetko se kao gosti dovode one osobe koje bi mogle svojim iskustvom reći više od onih koji za njih „rade“.
Većina ispitanika detektirala je opasnost u izvještavanju o osobama s invaliditetom preko humanitarnih akcija. Jedan od komentara vezan uz ovo pitanje bio je da je to loš način izvještavanja jer potkopava sustavna rješenja koja su nužna. To je zapravo dokaz nesposobnosti svih zakonodavnih i izvršnih vlasti koje loše određuju prioritete.

U svrhu informiranosti o osobama s invaliditetom i djeci s teškoćama u razvoju u različitim krajevima RH, Ured pravobraniteljice za osobe s invaliditetom svakodnevno prati  medijske objave u tiskovnim i elektroničkim medijima.  

Od 01. 01. - 30. 06. 2011. ukupno je zabilježeno 2 548 objava u kojima se spominju osobe s invaliditetom. Najviše je objava zabilježeno u tiskanim medijima. Pojedinačno gledajući, mediji s najvećim brojem objava su Novi list (250 objava), Glas Slavonije (177 objava), Glas Istre (167 objava) te Slobodna Dalmacija (155 objava). Od elektroničkih je medija najviše objava bilo na HTV 2 (121 objava). Žanrovski gledajući, prevladavala su izvješća (2 172 objava).
S obzirom na dosadašnja saznanja ističemo kako je potrebno unaprijediti kvalitetu članaka u smislu sadržaja koji se objavljuju u svrhu uklanjanja predrasuda i podizanja razine svijesti o specifičnostima i sposobnostima osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju u društvu. 

Što su rekle osobe s multiplom sklerozom

 Šira javnost slabo je upoznata s vrstama invaliditeta i specifičnim potrebama koje iz njega proizlaze. Prijedlog: državne institucije bi trebale provoditi kampanje kako bi prezentirale rad udruga osoba s invaliditetom i zajedno s njima približili javnosti potrebe osoba s invaliditetom i različite vrste invaliditeta.

 Osobe s invaliditetom su manje upoznate s novim tehnologijama, manje su im dostupne i nemaju dovoljno znanja o korištenju kompjutera i interneta. Potrebno je motivirati članove za računalnu edukaciju putem njihovih udruga.