Promijeni pozadinu
Povećaj tekst
Odaberi kontrast
Pretraži stranicu
  Sadržaj po poglavljima     Testovi za korisnike Kontakt informacije

Prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj  

Ustavom se Republika Hrvatska odredila kao država koja posebnu skrb posvećuje zaštiti osoba s invaliditetom i njihovom uključivanju u društveni život. Stvaranje sveobuhvatnoga domaćega pravnog okvira pretpostavlja i kontinuirano praćenje razvoja međunarodnih standarda, kako bi se osobama s invaliditetom osigurala najviša razina suvremene zaštite, pristupačnost svim pravima i njihovo ostvarivanje bez diskriminacije. Vezano uz područje od posebnog interesa za osobe s invaliditetom, Republika Hrvatska je u svoj pravni sustav ugradila međunarodne standarde. Najznačajniji međunarodni dokument na području zaštite osoba s invaliditetom je UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (NN, MU, br. 6/07, 3/08 i 5/08). Potpisivanjem Konvencije i Fakultativnog protokola uz Konvenciju i njezinim ratificiranjem u Hrvatskom saboru, Konvencija je postala dio pravnog poretka Republike Hrvatske po pravnoj snazi iznad zakona u Republici Hrvatskoj.

U svrhu provođenja Konvencije te daljnjeg snaženja zaštite prava osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju Republika Hrvatska je donijela Nacionalnu strategiju izjednačavanja mogućnosti za osobe s invaliditetom od 2007. do 2015. godine (NN 63/07). Temelji za donošenje navedene Nacionalne strategije su Akcijski plan Vijeća Europe za promicanje prava i potpunog sudjelovanja u društvu osoba s invaliditetom: poboljšanje kvalitete života osoba s invaliditetom u Europi 2006. – 2015. (usvojen 5. travnja 2006.) i Konvencija o pravima osoba s invaliditetom Ujedinjenih naroda (NN MU br. 6/07, 3/08 i 5/08).

I prije samog donošenja i potpisivanja UN-ove Konvencije o pravima osoba s invaliditetom, država je pokazivala visoku razinu svijesti o potrebi unaprjeđenja položaja osoba s invaliditetom kao posebno ranjive skupine svojih građana. Tako je Hrvatski sabor još 2005. godine donio Deklaraciju o pravima osoba s invaliditetom kojom je potvrđeno pravo svih građana da ravnopravno sudjeluju u svim segmentima društva i nesmetano raspolažu svojim zakonskim ustavnim pravima.
Od ostalih napora koje je Vlada Republike Hrvatske poduzela u cilju sveukupnog djelovanja na području promicanja i zaštite prava osoba s invaliditetom ističe se osnivanje Povjerenstva za osobe s invaliditetom 1997. godine kao savjetodavnog i stručnog tijela Vlade sa zadaćom upućivanja prijedloga, mišljenja i stručnih obrazloženja na području stanja, zaštite i rehabilitacije osoba s invaliditetom i njihovih obitelji te provođenja aktivnosti usmjerenih na njihovu dobrobit.

Prepoznata je i potreba da se u svrhu boljeg planiranja i učinkovitije provedbe zakona bilježe pouzdani statistički podaci o broju osoba s invaliditetom, djeci s teškoćama u razvoju i vrsti njihovih oštećenja. U tu svrhu je 2001. godini donesen Zakon o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom (NN br. 64/01) kojim se propisuje način prikupljanja, obrade i zaštite tajnosti podataka osoba s invaliditetom, za čije je vođenje nadležan Hrvatski zavod za javno zdravstvo.
Donesen je Zakon o pravobranitelju za osobe s invaliditetom (NN br. 107/07) te je Hrvatski sabor imenovao pravobraniteljicu za osobe s invaliditetom gđu. Anku Slonjšak.

Zakonom o suzbijanju diskriminacije (NN br. 85/08) osigurava se zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.

U Republici Hrvatskoj prava osoba s invaliditetom određena su u mnogim zakonskim i podzakonskim aktima koji obuhvaćaju različita područja života od obitelji, odgoja i obrazovanja, zdravstvene zaštite, socijalne skrbi i mirovinskog osiguranja, stanovanja, mobilnosti i pristupačnosti, profesionalne rehabilitacije, zapošljavanja i rada, pravne zaštite i zaštite od nasilja i zlostavljanja, komunikacije i dr.